Orao ima najdulji životni vijek među pticama.
 

 
Može živjeti čak do 70 godina.
Međutim, kako bi doživio tu dob, orao mora donijeti tešku odluku.
 
 
 
 KAD NAVRŠI  ČETRDESETU...
 
Njegove duge i elastične kandže ne mogu više loviti plijen koji mu služi za hranu.
Njegov dug i oštar nos postaje savijen.
Njegova stara i teška krila,  zbog zbijenih pera, zapinju za prsa,   što mu onemogućava let.

 

Tada orlu preostaju samo dvije opcije: umrijeti ili proći kroz bolan proces promjena koji traje 150 dana.
Taj proces od orla zahtijeva da odleti na vrh  planine i sjedne u gnijezdo.
 

Tu orao kljuca svojim kljunom o kamen  sve dok kljun ne otpadne.

 
Nakon što kljun otpadne, orao čeka da novi kljun naraste nakon čega novim kljunom iskljuca stare kandže.
Kad narastu nove kandže, orao počinje kljucati svoja otežala stara pera.
 

 
I tako nakon pet mjeseci, orao polijeće u  let ponovnog rađanja i živi još  30 godina.

        ZAŠTO JE POTREBNA PROMJENA
 
Mnogo puta, kako bismo preživjeli moramo započeti proces promjena.
 
Ponekad se trebamo riješiti starih sjećanja, navika i ostalih običaja iz prošlosti.
Jedino oslobođeni od bremena prošlosti možemo iskoristiti vrijeme sadašnjosti.
 
Svaka duša je božanska, iako u stanju neznanja zaboravlja na svoju spiritualnu prirodu. Dok boravi u relativnom svijetu, ona zauzima različita tijela i identificira se s njima. Tada se smatra konačnim bićem. Međutim, u srcu svakog pojedinca božansko svjetlo sja nesmanjenim sjajem. Stoga svi ljudi zaslužuju naše poštovanje. Božanstvo Duše jest nepokolebljiva spiritualna baza demokracije, samo-određenja, slobode i drugih aspiracija modernog duha. Čak i plemenit ljudski ideal, ako je vođen isključivo probitačnošću/koristoljubljem, može biti sredstvo ugnjetavanja iskorištavanja.
Način života, onako kako je to zamišljeno u Vedama, je duhovan. Njegov spiritualni cilj zove se mokša ili Oslobođenje. Materijalni užici, potrebni i legitimni u određenim periodima života, trebaju se regulirati na taj način da konačno vode čovjeka ka postignuću Najviše spoznaje. Nikakvo konačno iskustvo ne može trajno zadovoljiti čežnje duše koja je u svojoj prirodi Beskonačan Duh. Usprkos tome, u nižim fazama evolucije ne može se zanemariti želja za materijalnim stvarima. Potiskujemo li ili inhibiramo takvu želju, doći će do nezdravog stanja, kako za čovjekovo tijelo, tako i za njegov duh.
„Ako težiš za oslobođenjem odbaci objekte osjetila kao otrov i traži oprost, iskrenost, ljubaznost, zadovoljstvo i istinu kao protuotrov.“

Pripremili Goga i Laci
Svibanj;2010