Svatko od nas ima svoju životnu priču:netko lijepu,netko ružnu,netko duhovitu,a netko pak tragičnu.Ovo je priča o zaboravljenom osmjehu.

Da li je moguće,zaboraviti se smijati?Vjerojatno ćete pomisliti da se šalim.E,pa ne šalim se.Sa zaboravljenim osmjehom nema šale.Neki od vas,možda će se nasmijati,neki će se zaprepastiti,a neki će to sagledati kao tragediju.Ali neka svatko izabere kako mu je drago!Ja vam samo želim reči,da postoji čovjek,koji se je zaboravio smijati.Taj čovjek sam upravo ja.....ja,koja sam se toliko voljela smijati!

Hodajući po dugoj cesti života,jadnoga dana,na tom putu,izgubila sam smijeh i osmjeh.Nešto meni toliko drago,nešto,što mi je rođenjem dato na dar,nešto što sam toliko voljela,ja sam na tom putu,ne samo izgubila,nego i zaboravila.Dobro ste pročitali.Zaboravila sam se smijati!Kako tužno i žalosno!Moj smjeh je umro i ja sam ga jednostavno sahranila i na njega zaboravila......smjeh,koji mi liječio i srce i dušu.

Sve ono što je dolazilo nakon toga,bila je samo imitacija smjeha,improvizacija bez srca i duše.Oživjeti ga ponovo,tada mi se činio Sizifov posao,a što sam više tonula,hladnoća je postajala nepodnošljivija.Svaka reanimacija bila je bezuspješna.Nitko i ništa nije u meni mogao izazvati niti tračak osmjeha.Bila sam tvrda ko kamen,hladnija od sante leda.Jednoga dana sam ipak zastala i zapitala se:može li smjeh umrijeti i biti zaboravljen?Unaprijed sam znala odgovor...............

Jednom mi je netko šapnuo,da duge priče zamaraju.Zato ću ja svoju završiti.Želim vam odmor,a ne umor!

Ipak ću još nešto reči;kada pogledam unatrag,iza sebe,na jučer,što vidim?.....vidim lice bez osmjeha bez smjeha,lice jedne okamenjene Sfinge.Danas,što vidim danas?.....vidim ipak izlazeće sunce,prekrasan sunčan dan sa osmjehom na mom licu.A što vidim sutra?......ah,a tko misli na sutra,dali sutra uopće postoji?

Često na Magicus-u čitam viceve.Toliko se sa njima saživim,vizuelno si ih predočim i od srca se nasmijem!Moj smjeh je tada nezaustavljim.Zato hvala svima onima koji ponekad stave na portal koji vic.I kao što Sjecanje u svojoj pjesmi kaže;..dižem čašu za njih.....neka živi smjeh kao savršen lijek!