UVODNA PRICA

U VI st., tocnije 16.09.304. godine, na dan smrti sv.Eufemije nestao je poluotok sa slavnim gradom Cissa. Izmedju otoka sv.Ivana i manje skoljica u radijusu 500 m. od tada nalazi se potonuli grad, koji sve dublje i dublje propada u more.

Poluotok se razbio na nove otoke, od skolja magaraca, sv.Andrije, Moskina, sv.Ivana, do sv.Ivana na pucini. Jos je jednom ovaj kraj pogodio potres, krajem VI st. kad dobija danasnje obrise, a grad Cissa definitivno nestaje i gubi se u morskim dubinama.

To mjesto u pocetku izbjegavali su ribari jer im se medju podvodnim zidinama mrsila i unistavala mreza. Stanovnici potonulog tajnovitog grada Cisse potrazili su spas na kopnu i otoku do kopna, danas je to stari grad Rovinj nasut i spojen sa kopnom. Ni slucajno nebrojeno mnostvo ljudi, rijeke hodocasnika, stoljecima sljeva se i slave sveticin blagdan (16.09.) u njezinu crkvu, u kojoj se cuva tijelo svete djevice.

U VI st. Ravenski biskup Massimian na Crvenom otoku osnovao je benediktinski samostan. Legenda spominje da je Massimian oruci zemlju plugom otkrio golemo blago. Otkopano blago prisije u kozu svog najveceg vola, tako u Istri goveda dosezu i preko 1000 kg. Legenda dalje kaze da je meso trupa darivao caru, noge za putne troskove do Carigrada, i tako spremljeno blago prenese caru Justinijanu. U znak zahvalnosti car ga imenuje nadbiskupom Ravene. Redovnici tog reda borave tu do 1267.g., kasnije na Crveni otok dolaze Franjevci, borave do XVII st. i prelaze na kopno, sagradivsi samostan sv.Franje (1710.g.) Massimian izmedju ostalog posjeti crkvu i grob sv.Eufemije u rodnom Kalcedonu, evocirajuci price o tajnovitom slavnom gradu Cissa i njegovom potonucu, to sve povezujuci sa mucenickom smrcu za vjeru petnaestogodisnje Eufemije, za progonstva rimskog cara Galerija i Dioklecijana. Na muciteljski nazubljenom kotacu razapetu Eufemiju, pred prepunim amfiteatrom uz poklik i bodrenje prisutne publike, ni lavovi nisu mogli slomiti njenu postojanost, nisu joj naskodili. Na kraju joj je macem odrubljena glava. Massimian tada zazeli imati sv.Eufemiju u svojoj blizini pod krovom samostana na Crvenom otoku, vrati se natrag u Rovinj sa lijepim uspomenama na cara Justinijana i sv Eufemiju.

620.g. Kalcedon osvojili su Perzijanci, sarkofag bi prebacen u Carigrad i smjeste ga u velebnu crkvu, koju je u njenu cast podigao car Konstantin. 800.g. u Carigradu zavlada car Nicefor koji bijase ikonomrzac. Vjernici su se pribojavali da ne bi oskrvnuo sarkofag svete Eufemije, i po nalogu svecenika jedne olujne noci mramorni sarkofag s tijelom mucenice nestao je iz Carigrada.

Tijekom VI i VII st. Slaveni (Hrvati) dolaze u ove krajeve i mijesaju se sa stanovnistvom radeci i ziveci u slozi, pod okriljem sv.Eufemije ciji se sarkofag 13.07.800.g. cudesno pojavio iz morskih dubina. Predaja navodi da su se gradjani Rovinja uzalud mucili cijeli dan, pokusava- juci volovima i konjima izvuci sarkofag. To je uspjelo jednom djecaku s parom dotad neupregnutih junaca. Djecaku se ukazala sv.Eufemija rekavsi: "Ja sam Eufemija Kalcedonska, koja krvlju svojom zarucih Isukrsta. Ti ces sa svojim juncima, izvuci kamenu karablju s mojim tijelom jer Gospod hoce da cisti vuku." Svojim je junicama odvukao sarkofag s obale sve do crkve na vrhu gradskog brezuljka. Djecak je tom prigodom stradao pod sarkofagom, no, usrdna molitva njegove majke prizvala je cudo sv.Eufemiju na istarskome tlu! Djecak se vratio u zivot, nakon cega je obznanjeno da je u sarkofagu tijelo svetice iz Kalcedona. U sarkofagu ugledase nepomicno tijelo lijepe djevojke i pergament na kojem je pisalo: ...Ovo je tijelo Svete Eufemije, djevice i mucenice Kalcedona, kcerke ugledna senatora, rodjene za nebo 16.09. godine gospodnje 304... Zbog izuzetne dragocjenosti odmah je sagradjena kapela uz crkvu sv.Juraja, kasnije izgradjena veca crkva oko 950.g. posvecena sv.Eufemiji i sv. Juraju, a posebnom papinskom bulom proglasena je 1178.g. "crkvom zbornog kaptola".

Od VIII st. pod zastitom sv.Eufemije u franackoj drzavi, priobalje Rovinja i grad uspio se obraniti od nasrtaja plemena Longobarda, Genovljana, Neretljana, uskoka, i drugih nedaca koje su pogadjale tijekom cijele povijesti taj kraj. Od 1149.g. pod mletackom je republikom, kada sarkofag sa tijelom sv.Eufemije Genovljani odnose i pohrane ga u Chioggi 1380.g., kasnije u crkvi San Canziano, i u svibnju 1401.g. sv.Eufemija opet se vraca u Rovinj. Kada je sveticino tijelo iz San Canziana bilo dovezeno do Rovinjskih obala, goveda i druga grla stoke poslozena na ladjicama u luci, u jedan su mah - govori predaja - poskakala u vodu na pozdrav plovilu koje je dovezlo sarkofag sa Eufemijinim posmrtnim ostacima. Palma, ures mucenicke slave, torturni kotac, mac, lav ili medvjed, njeni su ikonografski simboli, a davna povijest kroz narodne predaje i price dati ce obrise istarskom gradu Rovinju, cija je zastitnica i trajni znamen.

Sv.Eufemiju u narodu zovu i drugim imenima: Fumica, Fuma, Fumija.

POVIJEST

Grad Rovinj je osnovan izmedju II i IV st. a bio je nastanjen jos u pretpovijesti. U VII st. spominje ga kao Ruvigno, Ruigno, Rugino, nepoznati Ravenski pisac. Od VIII st. pod franackom je drzavom, napadaju ga i pljackaju, polozaj na otocicu mogao se braniti. U XI st. najveci je i najrazvijeniji grad u Istri. Godine 1763. nasipanjem kanala spojen je sa kopnom. U ranom srednjem vijeku utvrdjen je pojasem dvostrukih zidova, koje je Venecija u XV st. obnovila i pojacala. U kasnijim stoljecima zidovi su ruseni ili uklapani u novije gradjevine. Rovinj je karakteristicno mediteransko naselje, ciju je strukturu nametao skuceni prostor otoka. Uz vise crkava, samostana i povijesnih gradjevina, mjestom dominira crkva sv.Eufemije (Fume) sa zvonikom visokim 60 m, po ugledu na zvonik sv.Marka u Veneciji.

STO KAZE EZOTERIJA?

Bogati Massimian u znaku je broja 8. odanosti i razumijevanja zivota. Posjeti Carigradu i caru Justinijanu, crkva i grob sv.Eufemije u Kalcedonu, vibriraju u plavoj boji, uzvisenih ideala i zelja. Massimian prenese poruku iz Kalcedona u znaku broja 11., poruke koju treba prosiriti, kao pocetka novih saznanja. Mramorni sarkofag dopliva 13.07.800.g. u znaku broja 1. koji predstavlja sve, apsolutnost, univerzalnost svijeta, ljubav i snagu volje, broja Bozanstva sv.Eufemije. Ime Eufemija i grad Rovinj vibriraju u znaku broja 6. porodicne harmonije, topline ognjista, utocista, sigurnosti u domu i drustvu; takodjer u narandzastoj boji koja kroz umjerenost i strpljenje tezi savrsenstvu, boje svjesnosti kroz mucenistvo. Tajanstveni nestali grad Cissa takodjer vibrira u znaku broja 6. i narandzaste boje, u uskoj je vezi sa gradom Rovinjom i sv.Eufemijom. Dusa i srce sv.Eufemije nalazi se u Samostanu sv.Franje, do kojeg trostruka spirala vijugavim ulicama dizuci se i spustajuci nalazi utociste, sireci svoju ljubav posvud u prostoru istarskog krajolika. Otok Sv.Katarina nastanjen je od broncanog doba, tu je smjestena pretpovijesna gradjevina, odakle datiraju poceci danasnjeg Rovinja, skupa sa stanovnicima potonulog antickog naselja Cissa. Od srednjeg vijeka, tu je bio smjesten hospicij crkvenih krscanskih redova. Od sv. Pelaja na Rtu Muca, preko crkve Majke Bozje, sv.Eufemije, sv.Kriza, vodi zmajeva linija do otoka Sv.Katarina i dalje do potonulog grada Cissa. Druga linija ide od Frankopanskog samostana preko sv.Martina na otok Sv.Katarina. Treca od sv.Trojstva, preko crkvice na Trgu Brodogradilista do otoka Sv.Katarina. Sve tri zmajeve li- nije vezu se na otoku Sv.Katarina sireci svoje zrake prema Rovinju i dalje u unutrasnjost Istre.

Sv.Eufemija je glavom i pogledom okrenuta prema jugu i rodnoj Maloj Aziji, odakle je potekla davne 289.g., osluskuje zbivanja i usrdno moli sve narode na njihovim kriznim putovima i povijesnim vjetrometinama za mir medju ljudima, na isti nacin kako je sacuvala sve narode priobalja Istre kroz povijest, od njenog dolaska na ove prostore.

U ljetnim mjesecima za uzeglih vrucina, u noci mjesecine ili posutih zvijezda, uvijek cu zaplivati morem podno crkvice sv.Kriza. S valovima osluskujuci proslost, strpljivo trazeci izgubljeno, ali i slusati sum vjecnih valova, koji me vode do konacnog odredista, mira, tisine, dubine duse koja nadahnjuje zivot i tka san za neku buducu pricu. Za putnike i hodocasnike, dobro je oprati lice i ruke u slanoj morskoj vodi, nedaleko od crkve sv.Kriza.

U prilogu: Skica Rovinja

Napisano u Rijeci 23.12.1999.g.

Napomena: Tekst sa crtezom nalazi se u knjizi METAMORFOZE ISTRE I RIJEKE, Rijeka, 2006.