Gledam brdo, odmah ispred kuce, zeleno i raskosno obojano svim bojama cvjeca, trave i raspuklih grana tresanja u cvatu,, a zna se to su grane za pamtiti,, tako lijepe u proljece, da se ne pozeli nis gledati samo njih... -Kosici hopsu s grane na granu u razigranom pjevu beskonacne proljetne igre..ma da ti srce poleti zajedno s njima... -Kao u raju mama pesek ima tri psica sto jurcaju po brdu u ludom naganjunju leptirova.., ma ja ne bi bila ja da ne vidim bar jednog leptira,, oni su meni glasnici iz raja...

-Tako raznoliki u velicinama i boji i jos lete,, jos su njezi , skoro prozirni..jednostavno, ne skidam oci s njih ..pa nisu ni psi neznalice,, igra je igra,, a leptiri su onaj slag sto mami... -Sory..happy mi rekla da nastavim, a meni tesko palo,, samo okrenem glavu i sve vidim kroz prozor, a pisanje mi ide bez problema kad krene, a to kako pisem,, ni to me bas nesto ne muci, glavno da je veselo i ispunjeno dobrim mislima.... -Opet sam se okrenula i sto vjetar upleo svoje prste , pa se cini kao snjezi, a to latice cvijeca leprsaju po zraku , osjecam se kao na oblacima mekim i plovim iznad ove prekrasne zemljice u cvatu...

-Dobro je biti dobro,, dobro je biti opusteno , radosno i stopljeno s prirodom,, daje onaj osjecaj ushita, zivosti i snage za sve.., a sve je mi sami..Ako sebe pobjedimo, pobjedili smo sve... -Zanijela sam se,, zelim vam da se bar malo zanesete u blagodati ovog zemljskog raja i nutrinu tog osjecaja u nama,, tisina, blazenstvo i volja za zagrliti svijet... -Eh , da me vidite,, pretvorila sam se u osmjeh,, uopce ne postojim,, koliko sam se stopila...:-))))))))))...Sretnooooooooo!!!!!