Sinkronicitet...ja pomislim na nju i ona me zove,, ja placem, a ruzna vijest na vrata..ja sanjam , a njima dobro...tako nekako ide moja prica....

Dok sam bila jos visoka ispod metra i s repicima , koji su vijorili na vjetru , pri mojoj jurnjavi za leptirima, skuzila sam ima nesto , neka sklopka u glavi , koja mi slaze moju zivotnu pricu...

A, otkud dolazi, iz beskonacnosti se slijeva na sve ljude, samo ako ju zele...

Tako sam si imala svog nevidljivog prijatelja, andela koji sa mnom vjecno bio u igri,, hoce li padati kisa,, ja znam da hoce, osjetim je po mirisu, rekla bi,, a on se veselo smijao.."Ti veseli se,, imas dobar njuh,, al ponekad vjetar puhne , pa ti pomrsi tvoja uvidenja i snovidenja..." Zamislila sam se,, znaci.. , nikad se ne zna otkud vjetar puse, pa sam isprobala, potvrde i negacije..Kada je vjetar puhao suprotno od mene,, onda bi sve bilo negativno i da bi se ispunilo, morala sam govoriti u negativi..Tako , kad sam si zazelila nove cipele, a znala sam da ih nemrem dobiti, jer sam vec imala jedne nove, samo mi se nisu svidale , u biti bile su mi pre male,,a ja sa svojom malom glavicom sam mislila, da nemrem imati druge nove cipele.../normalno,, jer jedne su bile dovoljne, druge stvari su bile potrebnije, u tom proslom svijetu, mom djetinjstvu, gdje sam imala , taman toliko , koliko je bilo nuzno potrebo/ Znaci , vjetar je puhao suprotno od mene,, i ondak sam ponavljala.. ja necu dobiti nove cipele, ..ja necu dobiti nove cipele...i , sto se dogodilo.? ..

Dogodilo se to da mi je stigla moja teta , koja zivjela daleko i dolazila vrlo rijetko k nama, al kad bi dosla to je bio raj , raj s cokoladama i svim primamljivim slatkisima, koje nisu bila na svakodnevno na stolu,..Mene je obozavala, mislila sam,, ma ne,, bila sam najmanja i svako dijete zasluzuje dodatnu paznju i ljubav, tako je i ona meni iskazivala ljubav sa skaljanjem, ljubljenjem, stipanjem,, sto me dovodilo do ludila,, nisam razumjevala tu njenu paznju , preveliku..No, kad mi je donijela nove novcate cipele i k tome jos ne premale ...volala sam je i podnjela svu njenu obozavajucu torturu...

-Moj nevidljivi prijatelj se smijao.., mislila sam da me ismijava, jer me kupila sa cipelama.., a onda mi je sinulo...Pa, uspjela sam dobiti cipele, s mojim negativnim ponavljanjem,, usmjerila sam vjetar k meni...

-A, kada je vjetar bio na mojoj strani, puhao prema meni,, onda je bila pozitiva.., pa bi ponavljala do iznemoglosti,,, dobit cu pet,, mada sam ucila i znala,, al trema, zelja da ju dobijem,, uh...

I ja bi ponavljala i dobila pet.. To su bile moje , samo moje igre, u mom svijetu, sa mojim nevidljivim prijeteljem, koji je uvijek bio na mojoj strani, mada me ponekad izludivao, dok je ponavljao... , "A, kamo sada vjetar puse?"

---