SAMOUBOJSTVO (MARTINUS)

Pitanje: Da li samoubojstvo uzrokuje mračnu sudbinu u duhovnim svjetovima ili u nečijoj sljedećoj inkarnaciji ?

Odgovor: S obzirom da se sposobnost doživljavanja života održava i obnavlja isključivo putem doživljavanja iskustava, sva ta iskustva, bez obzira da li se javljaju kao ugodna ili neugodna, kao svijetla ili mračna sudbina, postaju životna osnova za vječno doživljavanje života svakog živog bića. S obzirom da samoubojstvo, kada ono nije posljedica mentalne poremećenosti, uvijek predstavlja pokušaj oslobađanja od mračne sudbine ili mračnih iskustava koja netko doživljava, ono zapravo predstavlja sabotiranje normalnog i apsolutno neophodnog obnavljanja života. No, s obzirom da se samoubojstvo u apsolutnom smislu ne može dogoditi, jer niti jedno živo biće ne može stvarno umrijeti bilo od svoje vlastite ruke ili od tuđe ruke, jer svaki takav pokušaj može samo utjecati ili uništiti fizički organizam, tada samoubojstvo predstavlja samo daljnji dodatak mračne sudbine već postojećem mračnom mentalnom stanju koje je biće i dovelo do samoubojstva.

Umjesto da se oslobodi svoje mračne sudbine, stanje bića samoubojstvom postaje još gore. S obzirom da do samoubojstva može samo doći kombinacijom misli čiji je krajnji rezultat za biće u datom trenutku teška depresija, iz toga proizlazi da ta depresija ili to zlo kojeg se biće samoubojstvom pokušava osloboditi nije istovjetna sa fizičkim organizmom, već predstavlja materiju koja se nalazi iznad fizičke razine. Zbog toga je uzaludno osloboditi se tog organizma. Problem nije u tjelesnoj materiji. Naprotiv, u svim situacijama to je u krajnjem slučaju problem mentalne ili duhovne prirode. Gore spomenuti problem, tu depresiju, biće će još uvijek doživljavati bez obzira da li ono još ima svoj fizički organizam ili ne.

Dakle, biće će nakon samoubojstva doživjeti da smrt ili nesvjesnost, za koju je vjerovalo da će ju postići putem samoubojstva, zapravo uopće ne postoji. Njegov mentalitet je još uvijek isti i ono će još uvijek doživljavati svoju depresiju, mračne misli i mračnu sudbinu. Oslobađajući se svojeg fizičkog organizma, koji je predstavljao njegov osnovni instrument za manifestiranje i doživljavanje na fizičkoj razini, on je samo pogoršao svoju situaciju, jer on sada više nema priliku savladati fizičke neugodnosti ili prepreke u koje se upleo i koje su bile uzrok samoubojstvu. On tu priliku ponovno može dobiti tek kada se ponovno inkarnira u fizičkom organizmu, a ponekad tek kada dođe u godine kada je počinjeno samoubojstvo. Biće koje je počinilo samoubojstvo još uvijek se nalazi u tmurnom, mračnom stanju svijesti iz kojeg se više bez tuđe pomoći ne može osloboditi. To će ga na kraju dovesti do brige anđela čuvara koji će ga pomoću sugestije osloboditi mračnih slojeva svijesti tako da će se ta strana njegovog mentaliteta nalaziti u transu sve dok se u budućoj inkarnaciji ona ponovno ne ispolji i tada će ga biće na fizičkoj razini prevazići. No, na početku svojeg postojanja na duhovnoj razini nakon samoubojstva – zbog mračnog mentalnog stanja u kojem se nalazi – ono neće moći doživljavati inače normalno svijetlo duhovno postojanje koje doživljava svako biće koje je umrlo normalnom smrću i koje se prilikom umiranja ne nalazi u nekom mračnom mentalnom raspoloženju. To mračno mentalno stanje, koje biće sa fizičke razine može donijeti sa sobom putem smrti na duhovnu razinu i koje neko vrijeme zatamnjuje iskustva bića na toj razini, poznato je kao čistilište. Prema tome, čin samoubojstva neizbježno vodi u čistilište i nikada ne može osloboditi biće od tame koja je dovela do samoubojstva. Svaka fizička sudbina mora biti odigrana i ovladana na fizičkoj razini. Ukoliko ona nije ovladana ili nadvladana prije nečije smrti u ovoj inkarnaciji, biće će ju susresti i fizički i mentalno u svojoj sljedećoj fizičkoj inkarnaciji. I tu će to iskustvo, već prema njegovoj više ili manje mračnoj prirodi, u odgovarajućoj mjeri postati odgovarajuća veća ili manja prepreka za postizanje svijetle sudbine tog bića.

Pitanje: Zašto buđenje na duhovnoj razini mora biti tako teško za nekoga tko je počinio samoubojstvo ? Zar osobi koja nosi tako težak teret koji ona ne može podnijeti nije potrebnija pomoć ?

Odgovor: S obzirom da svako kršenje zakona prirode stvara bol i patnju, a svako ostvarivanje tih zakona stvara radost i dobrobit, patnja i dobrobit predstavljaju dva neophodna faktora pomoću kojih živo biće može postati svjesno kako ono može očuvati svoju potpunu osjetilnu sposobnost i svoju sposobnost doživljavanja života. Jedan dio te sposobnosti se nalazi u fizičkom tijelu ili organizmu bića. Ukoliko bi ono moglo uništiti taj organizam bez stvaranja neugodnosti ili patnje, ono bi time u odgovarajućoj mjeri smanjilo svoju sposobnost opažanja i doživljavanja, koju održava isti taj organizam, a da pritom ne bi opazilo ili ne bi primjetilo to smanjivanje svijesti.

Ono tada ne bi naučilo kako izbjegavati kršenje zakona prirode ili zakona života. Kada bi fizičko tijelo bilo neosjetljivo na oštećenja ili povrede, ako bi ga netko mogao sjeći ili derati ne uzrokujući bol ili patnju, kako bi netko mogao primjetiti da on sabotira svoju sposobnost doživljavanja ? Kako bi netko mogao spriječiti da se mala, nevina djeca ne provrijede ili osakate ? Bol i patnja zapravo predstavljaju signal za opasnost koji upozorava živo biće da radi nešto što je neprirodno ili opasno.

Na isti način normalna doborbit je signal da se biće nalazi unutar područja onoga što je prirodno. Podrazumijeva se da samoubojstvo, koje samo po sebi predstavlja potpuno uništenje fizičkog tijela bića, ne može predstavljati izuzetak toga. Netko si ne može odrezati ruku i još uvijek je koristiti; netko si ne može uništiti oči i još uvijek sa njima gledati. Ne može predstavljati nedostatak ljubavi od strane Providnosti to što netko ovdje mora doživjeti neugodnost koja se sastoji u uskraćenosti za onaj dio nečijeg zdravlja koji je povezan sa rukom ili očima.

Naprotiv, biće upravo kroz takvu neugodnost ili patnju stječe živo iskustvo koje se ugrađuje u njegovu svijest, koje će ga, u njegovim budućim fizičkim postojanjima, u većoj ili manjoj mjeri spriječiti da ponovno napravi sličnu sabotažu svoje sposobnosti doživljavanja života. Isto tako će neugodnost i patnja koji nastaju samoubojstvom pružiti biću iskustvo koje će ga isto tako spriječiti da ponovno počini samoubojstvo u svojim budućim fizičkim postojanjima. Međutim, treba napomenuti da se onima koji počine samoubojstvo pruža velika duhovna pomoć, kao što je slučaj i sa svim ostalim nesretnim bićima.

Anđeli čuvari su spremni pomoći i svakome tko počini samoubojstvo biti će pružena pomoć na duhovnoj razini da se izvuće iz svojeg nesretnog mentalnog stanja.

Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 1985.

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (22.01.2010.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk