i kad sam se vratila u ured…upalim mobitel…i zovem one koji su mene zvali i čitam nove postove od sjećanja…osmijeh mi na licu sve veći i veći…. i vrtim broj od jednog tipa…kad se s druge strane javi njegova žena…totalno iscrpljenog i umornog glasa:
- ej Elice, šta ima?
- evo me gnjavi tvoj muž pa ne znam što
- a slušaj. Mora
- a bolje da mene gnjavi nego tebe
- i to
- pa zar nisi sretna što te ne gnjavi
- a je
- a što ti je kad ti ne mogu izmamit osmjeh na licu?
- ali se osjeti?
- ma kao da te vidim kako se osjeti. Što ti je?
- ma pusti.
- da li se što dogodilo?
- ajde dat ću ti muža
- ma neću njega dok se ne nasmiješ! Nego, imaš li broj telefona od Jure?
- evo imam, ček sekundu – i odjednom je čujem kako zove jednog momka („Bobo, dodaj mi onu knjižicu….“)
…brže bolje zgrabim mobitel i nazovem Bobu….sad imam na jednom uhu nju….a na drugom uhu Bobu….i dok mi je ona diktirala traženi broj mobitela…slušala je mene kako razgovaram na mobitel:
- molim te hoćeš li mi nešto napravit?
- šta? Samo reci!
- daj poljubi Jasu !
- moram li?
- samo je poljubi da se malo oraspoloži!
….tad je ona pogledala momka ispred sebe i stala se grohotom smijat…..
- hahahaha Elice, a je si luda! Luda si ko kupus! hahahahahahahaha
- eto na…smije se!
- a kako se neću smijat???? hahahahahahaha …e jesi luda svaka ti čast
- a znaš što mi je Bobo rekao? „Moram li???“ …zamisli, pitao me da li mora???
- a šta ćeš od njih? hahahahahha
- ajde ga sad lijepo pozdravi jer ga ja nisam stigla pozdravit,. Samo sam mu poklopila slušalicu
- eno mu zvoni mobitel
- nisam ja…sad više nisam ja!
- hahahaha, ajde s Bogom Elice
- i idem…
…eto…i ja sam nekog (uz pomoć sjećanja) danas nasmijala….
Nego…tko će malo kikirikija????
Eric Clapton - Tears in Heaven