Sv.Eufemija i Rovinj

U VI st., tocnije 16.09.304. godine, na dan smrti sv.Eufemije nestao je poluotok sa slavnim gradom Cissa. Izmedju otoka sv.Ivana i manje skoljica u radijusu 500 m. od tada nalazi se potonuli grad, koji sve dublje i dublje propada u more. Poluotok se razbio na nove otoke, od skolja magaraca, sv.Andrije, Moskina, sv.Ivana, do sv.Ivana na pucini. Jos je jednom ovaj kraj pogodio potres, krajem VI st. kad dobiva danasnje obrise, a grad Cissa definitivno nestaje i gubi se u morskim dubinama. To mjesto u pocetku izbjegavali su ribari jer im se medju podvodnim zidinama mrsila i unistavala mreza. Stanovnici potonulog tajnovitog grada Cisse potrazili su spas na kopnu i otoku do kopna, danas je to stari grad Rovinj nasut i spojen sa kopnom. Ni slucajno nebrojeno mnostvo ljudi, rijeke hodocasnika, stoljecima sljeva se i slave sveticin blagdan (16.09.) u njezinu crkvu, u kojoj se cuva tijelo svete djevice.

U VI st. Ravenski biskup Massimian na Crvenom otoku osnovao je benediktinski samostan. Legenda spominje da je Massimian oruci zemlju plugom otkrio golemo blago. Otkopano blago prisije u kozu svog najveceg vola, tako u Istri goveda dosezu i preko 1000 kg. Legenda dalje kaze da je meso trupa darivao caru, noge za putne troskove do Carigrada, i tako spremljeno blago prenese caru Justinijanu. U znak zahvalnosti car ga imenuje nadbiskupom Ravene. Redovnici tog reda borave tu do 1267.g., kasnije na Crveni otok dolaze Franjevci, borave do XVII st. i prelaze na kopno, sagradivsi samostan sv.Franje (1710.g.) Massimian izmedju ostalog posjeti crkvu i grob sv.Eufemije u rodnom Kalcedonu, evocirajuci price o tajnovitom slavnom gradu Cissa i njegovom potonucu, to sve povezujuci sa mucenickom smrcu za vjeru petnaestogodisnje Eufemije, za progonstva rimskog cara Galerija i Dioklecijana. Na muciteljski nazubljenom kotacu razapetu Eufemiju, pred prepunim amfiteatrom uz poklik i bodrenje prisutne publike, ni lavovi nisu mogli slomiti njenu postojanost, nisu joj naskodili. Na kraju joj je macem odrubljena glava. Massimian tada zazeli imati sv.Eufemiju u svojoj blizini pod krovom samostana na Crvenom otoku, vrati se natrag u Rovinj sa lijepim uspomenama na cara Justinijana i sv Eufemiju. 620.g. Kalcedon osvojili su Perzijanci, sarkofag bi prebacen u Carigrad i smjeste ga u velebnu crkvu, koju je u njenu cast podigao car Konstantin. 800.g. u Carigradu zavlada car Nicefor koji bijase ikonomrzac. Vjernici su se pribojavali da ne bi oskrvnuo sarkofag svete Eufemije, i po nalogu svecenika jedne olujne noci mramorni sarkofag s tijelom mucenice nestao je iz Carigrada.

Tijekom VI i VII st. Slaveni (Hrvati) dolaze u ove krajeve i mijesaju se sa stanovnistvom radeci i ziveci u slozi, pod okriljem sv.Eufemije ciji se sarkofag 13.07.800.g. cudesno pojavio iz morskih dubina. Predaja navodi da su se gradjani Rovinja uzalud mucili cijeli dan, pokusavajuci volovima i konjima izvuci sarkofag. To je uspjelo jednom djecaku s parom dotad neupregnutih junaca. Djecaku se ukazala sv.Eufemija rekavsi: "Ja sam Eufemija Kalcedonska, koja krvlju svojom zarucih Isukrsta. Ti ces sa svojim juncima, izvuci kamenu karablju s mojim tijelom jer Gospod hoce da cisti vuku." Svojim je junicama odvukao sarkofag s obale sve do crkve na vrhu gradskog brezuljka. Djecak je tom prigodom stradao pod sarkofagom, no, usrdna molitva njegove majke prizvala je cudo sv.Eufemiju na istarskome tlu! Djecak se vratio u zivot, nakon cega je obznanjeno da je u sarkofagu tijelo svetice iz Kalcedona. U sarkofagu ugledase nepomicno tijelo lijepe djevojke i pergament na kojem je pisalo: ...Ovo je tijelo Svete Eufemije, djevice i mucenice Kalcedona, kcerke ugledna senatora, rodjene za nebo 16.09. godine gospodnje 304... Zbog izuzetne dragocjenosti odmah je sagradjena kapela uz crkvu sv.Juraja, kasnije izgradjena veca crkva oko 950.g. posvecena sv.Eufemiji i sv. Juraju, a posebnom papinskom bulom proglasena je 1178.g. "crkvom zbornog kaptola".

Od VIII st. pod zastitom sv.Eufemije u franackoj drzavi, priobalje Rovinja i grad uspio se obraniti od nasrtaja plemena Longobarda, Genovljana, Neretljana, uskoka, i drugih nedaca koje su pogadjale tijekom cijele povijesti taj kraj. Od 1149.g. pod mletackom je republikom, kada sarkofag sa tijelom sv.Eufemije Genovljani odnose i pohrane ga u Chioggi 1380.g., kasnije u crkvi San Canziano, i u svibnju 1401.g. sv.Eufemija opet se vraca u Rovinj. Kada je sveticino tijelo iz San Canziana bilo dovezeno do Rovinjskih obala, goveda i druga grla stoke poslozena na ladjicama u luci, u jedan su mah - govori predaja - poskakala u vodu na pozdrav plovilu koje je dovezlo sarkofag sa Eufemijinim posmrtnim ostacima. Palma, ures mucenicke slave, torturni kotac, mac, lav ili medvjed, njeni su ikonografski simboli, a davna povijest kroz narodne predaje i price dati ce obrise istarskom gradu Rovinju, cija je zastitnica i trajni znamen. Sv.Eufemiju u narodu zovu i drugim imenima: Fumica, Fuma, Fumija.

( Tekst iz knjige: Borivoj Bukva, METAMORFOZE ISTRE I RIJEKE, Rijeka, 2006.)


U Rijeci, 17.03.2010. godine     Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/