"Sve je stvar osobnog odabira."

Da, lako je reći i nastaviti dalje birati... Onaj tko ne razumije, nek se misli dok ne smisli.

 "Smisliti nešto" je kolijevka Smisla i Stvaranja. Smisao nastaje iz smišljanja. Kad se ne bi mislilo, ni smišljalo, ne bi bilo ni Smisla.

"Ti si ono što misliš da jesi."

Aha, a da li je dovoljno samo misliti? Pomislim da sam cvijet i eto mi ga na! Budem cvijet! Ukoliko moje cvjetno bivanje ima smisla, sasvim dovoljno, ako sam tako odabrala. Za mene. Ostali ionako sami sebi smišljaju smisao svog bivanja.

"Jednostavno budi!"

A tko još nije? Pa, svatko i sve već je. U tome i nije neki štos. Bivanje samo po sebi nije nikakva mudrost. Mudrost nije ni u smišljanju smisla samoga bivanja. Odabereš sebi svoj smisao i to budeš. Sasvim jednostavno.

E sada, čim odabereš, prvo što dolazi do izražaja jest opozicija. Sve više oko sebe primjećuješ prepreke i suprotnosti onoga što je odabir smisla tvog osobnog bivanja. Upravo to je ključni trenutak opstanka tvoga smisla i smisla samoga smisla. Upravo to je trenutak koji valja proslaviti. Upravo tome zahvali na potvrdi onoga što jesi i da se tvoj smisao ostvaruje...

Ako odlučiš biti Ljubav, od toga trena bit ćeš najprije svjedok neljubavi u svijetu i dogadjanjima oko tebe... Kada odabereš Zahvalnost, vidjet ćeš po prvi put koliko je svijet preplavljen nezahvalnošću... Ako si Mir, oko tebe će se prije svega i više od svega manifestirati nemiri... Ti Radost, a oko tebe bijeda i jad...

"Sve to je privid."

Tvoj um dobiva dokaze postojanja nečega kroz suprotnosti tog istog. Zato, neka te to ne zabrine, neka te ne zbuni i ne obeshrabri. Ti imaš svoj smisao u sebi koji nije ono što doživljavaš izvan sebe. 

To je samo prirodan i logičan početak smislenog bivanja. I sigurno ti je stalo da sačuvaš svoj Smisao, inače bi odabrao nešto drugo. Stalo ti je sigurno toliko dugo dok nešto drugo ne odabereš. Inače ne bi mislio...

Smisliti sebi smisao i dalje nije nikakva mudrost, već kako sačuvati svoj osobni smisao. Treba ti da budeš ono što jesi, treba ti za stvaranje ostalih smislova i svega ostalog...

Koliko god da sam mislila i smišljala, probavala ovako i onako, na koncu konca uvijek sam došla do jednog te istog zaključka.

Svaka moja osuda ili otpor prema onome što doživljavam kao suprotnost mome osobnome smislu, upravo pojačava suprotnosti.

A ja sebi odbrala upravo taj i takav smisao koji hoću i oko sebe... Stvarati njime... Ali, ne, ne ide to metodom tvrdoglave uporne mazge, niti borbom protiv opozicije. Niti nametanjem smisla nekome drugome.

Sad samo promatram opoziciju, volim suprotnosti i volim gledati kako polako, ali sigurno nestaju...