Već sam puno puta pisala o svojim zadacima u poslovnom dijelu života, također i o svom angažmanu u duhovnom dijelu, kao i utjecaju duhovnosti na moj život, pa trudeći se da neke dijelove opet ne ponavljam pokušat ću napisati o načinu na koji ja spajam duhovno i materijalno.

Od rođenja sam pripadala Crkvi i Bogu. U Crkvi je bilo mjesto na kojem sam se osjećala sigurnom, zaštićenom i svojom.  Na isti način sam ove svoje stavove pokušala prenijeti i obitelji i djeci i nikad se nisam posebno zamarala sa pitanjima tko je Taj što nas čuva i pazi, i kome se molimo u trenucima očaja i tuge. Jednostavno sam osjećala da nisam sama i da „ima Netko tko uz mene neprekidno bdije i pazi na mene.“
Život me nije mazio, no te svakodnevne teškoće nisam osjećala kao nešto posebno teško i nepremostivo. I danas imam stav da sve što čovjek mora proći u sebi ima i snage da izdrži, bez obzira o kako teškim okolnostima se radi. Tako sam u najtežim trenucima svojeg života, kad sam se morala  oprostiti sa svojim najbližim i najdražim osobama koje su mlade i prerano otišle iz ove dimenzije, ipak imala snage za dalje, i nisam niti u jednom trenutku klonula.

Poduzetnica sam, pa taj poduzetnički dio života iziskuje i posebnu snagu, naročito u današnjim uvjetima kada gospodarstvo gotovo da i nema budućnosti. Možemo mi sami biti izvanredno sposobni, nadareni, talenti za posao, no ako nas ograničava zakon, propisi, okolnosti u kojima se nalazimo onda je vrlo teško postaviti se na pravi način i postići upravo onakav rezultat kakav očekujemo.

Uz sve te poslovne obaveze i probleme na koje i inače, u uobičajenim okolnostima nailazimo, ja sam imala zadaću, ili obavezu rješavati i sasvim posebne okolnosti  koje  su usko povezane sa materijalnim. Morala sam se boriti protiv korupcije i krimanala, protiv tuđih pogreški koje su mene veoma puno koštale, a samim tim i materijalno me dovele do samog ruba egzistencije. Za preživjeti ovakove stvari potrebna je iznimna snaga za koju moramo biti duhovno jaki, snažni i vjerovati u neke više ciljeve. Jer zadržavajući se na razini stvarnosti i realizma propadamo, dolazimo gotovo do stanja ludila, stres bi nas uništio, a strah i briga za golim preživljavanjem bi pojeo svu našu kreativnost kojom ipak možemo iznaći rješenje.

U trenucima kad sam upravo trebala najviše snage, i kad su iz mojeg uma trebala iznjedriti najbolja rješenja ja ih nisam pronalazila. Zapela sam u grmlje puno oštrica, oko mene divlje zvijeri, a snaga na rubu. Što se više otimaš i braniš, to više zapadaš među trnje, a ako pokušaš izaći divlje zvijeri već čekaju da te rastrgaju. U svim tim situacijama nisam izdala samu sebe. U tome mi je pomogla moja duhovna strana. Opraštala sam neprijateljima, napadačima, oprostila sam svima oko sebe koji nisu razumjeli, koji su napadali i ogovarali bez da pojma imaju o čemu se tu radi. Politika je čudna stvar, i ako uplete svoje prste u poduzetništvo tada si unaprijed osuđen na gubitak borbe, ili na predaju, već prema vlastitoj odluci. Mnogi su predali bitku prije nego li su i imali prilike boriti se, no ja sam ustrajala. Imala sam malu djecu koju je trebalo školovati, supruga bolesnog, i imala sam svoje ja, svoju čast, svoj karakter, koji nije dozvolio da se predam. Predati se značilo bi izgubiti sebe.

Sjedila sam sa poslovnim partnerom za ručkom, kad sam mu ispričala kako imam velike zdravstvene probleme zbog nakupljenog stresa i emocija briga i straha koje su se nagomilale u mom tijelu (ili čakrama – kako god, posljedice su uvijek jednake). Požalila sam mu se da osim velikih problema sa srcem, krvotokom, nakupljanjem tekućine, imam i sa svojom dušom koja duboko pati upravo zbog neprijatelja i onih koji me pokušavaju rastrgati. Ispričala sam mu koliko puta sam bila na Mariji Bistrici izmolivši za njih – moje neprijatelje Oče naš, i plativši misu kako bi njima – ne meni, bilo bolje i kako bi konačno njihov razum proradio.

Nisam im trebala uzvraćati na isti način kako su i oni meni. Nebo se za to pobrinulo (ili Svemir) jer gomilanje negativne energije koju su oni usredotičili na moje uništenje se sistemom bumeranga vratilo njima. Neki su teško oboljeli, neki umrli, neke je izdalo srce, nekoliko njih završilo u zatvorima, a preostali dio usprkos velikom bogatstvu koje su gomilali godinama nekorektnim odnosom prema poslovnim partnerima i suradnicima, završili su doslovno na ulici uz velike poteškoće.  Dakle, shvatila sam da ja ne trebam ništa činiti. Moje je da blagoslivljam i oprostim, sve ostalo oni čine sami sebi.

Što manje proklinjanja više dobrog za mene. Što manje neprijateljstva i mržnje prema neprijateljima  više blagoslova i poslovnog uspjeha za mene.  Zbog tog svog stava nesebično sam pomagala svima koji su moju pomoć trebali – kako prijateljima tako i neprijateljima, i onima koje nikad do tada nisam u životu vidjela. Puno puta sam bila osuđena u očima drugih zbog toga jer sam pomagala svojim najvećim neprijateljima kad su se našli u nevolji. Najčešće ih nakon pružene pomoći više nikad nisam vidjela ni čula, što me iz početka znalo razočarati, no kasnije sam se na to naučila i više se s tim ne opterećujem. Ja odradim svoje, baš kao i oni svoje, a svakome dođe onako kako si je sam napravio.

Onaj moj poslovni partner kojem sam se požalila kako sam tužna zbog svih onih za koje sam molila, i kako usprkos toliko molitvi nema pomoći jer oni se ne mijenjaju već i dalje teže isključivo materijalnom po bilo koju cijenu, preporučio mi je Reiki učitelja i majstora, njegovog prijatelja, i ništa mi nije rekao, samo me naručio kod njega. Već nakon prvog tretmana moje noge više nisu bile natečene, moje srce je počelo normalno kucati, moje misli su počele zrelo i uravnoteženo razmišljati i donositi prave odluke i ja sam bila oduševljena rezultatima. Počela sam istraživati što je to što se sa mnom dogodilo i na koji način mi je pomogao.  Osjećala sam se nagrađenom i počašćenom i smatrala sam da je moj životni put zaista ispravan, a da ovo što mi se dogodilo je nagrada za takav stav.

Poželjela sam biti dio tog svijeta. Aktivno sam istraživala i učila, a potom i shvatila da Načela Reikija su u stvari moja načela, kojih sam se ja i prethodno cijeli život pridržavala. Shvatila sam ono što uči Reiki da bi trebali znati baš svi ljudi, jer prakticirajući ljubav snažiš sebe, privlačiš sebi sve dobro u životu, postaješ upravo onakav kakav trebaš biti. Zato me ponekad žalosti što kažu da je Reiki suprotnost Crkvi, jer sam bezbroj puta vidjela ljude koji su se u Crkvi prikazivali kao veliki vjernici a izvan Crkve, čim bi izašli, ogovarali, predbacivali, ponižavali ili čak nisu niti pričali čak i sa najbližim članovima obitelji. Kod Reikija je tu čista suprotnost, i zbog njega se trudim da moja duša bude uvijek čista, da nikog ne povrijedim i da svakoga razumijem. Savršeno sam mirna i ne trčim za novcem. No nekako zbog te moje mirnoće i staloženosti donosim uvijek prave odluke, i to one, koje mi na materijalnom dijelu donose dobit. To je ona povezanost između duhovnog i materijalnog. Ne težim materijalnom radi materijalnog, već težim duhovnom koje kao rezultat moje duhovnosti donosi i uspjeh na materijalnom području.

Ništa mi u životu ne nedostaje, a da imam i puno manje, opet mi ne bi ništa nedostajalo jer osjećam da imam sve. Puna mi je duša. Obitelj staložena i mirna, djeca zdrava, imam svoj posao koji obavljam najbolje što mogu, s najvećom mogućom ljubavi koju mogu dati. S tom istom ljubavi posvećujem se i ljudima oko sebe, i ako treba, i pola dana provedem s onima kojima je razgovor potreban, savjet, pomoć.

Unatoč, mislim, mojem popriličnom znanju s područja duhovnosti i energoterapije, nisam se odlučila za taj put. Ne mogu raditi s ljudima koji od energije očekuju čuda, misle da je dovoljno da usmjere pogled u Nebo i s time je njihov problem riješen. Puno ljudi koji se obrate za pomoć misle da se pomoć koju trebaju nalazi u drugima, u ljudima oko njih, a nisu svjesni činjenice da se pomoć koju trebaju nalaze u njima samima. Moraju biti otvoreni za ljubav, opraštanje, milost, razumijevanje za svako živo biće da bi dobili natrag ono što traže.

Pitanja poput onih „možete li mi srediti da dobijem na lotu?“ brišem i iz mobitela i iz svoje memorije.

Medjutim, svima onima koji zamole za pomoć vezano uz komplikacije u  odnosima između bračnih parova, poslovnih partnera,  zdravlje, pa čak i financije u smislu da im se otvore neki novi poslovi, nove dobre prilike u životu, njima nesebično pomažem. Smatram da već i samim razgovorom, svojim iskustvom i znanjem, imam dovoljno mogućnosti da ih usmjerim na pravi put. No nije u mojim rukama upravljač vozila, ja sam dajem kartu u kojoj je zacrtan put, a oni voze. Pa, dakle, ako čvrsto drže volan u svojim rukama, mogu očekivati da će doći i do cilja. Ako putem skrenu, logično je da će zabasati  u neku slijepu ulicu.

Dakle, moguće je povezati materijalno i duhovno. Jer materijalno nije smisao i cilj života. Cilj  je duhovnost povezati s materijalnim na način da nismo opsjednuti ni jednim ni drugim. Duhovnost smo mi, naš način života, kvalitete koje imamo i odnos prema drugima, dok je materijalno nešto čemu svaki normalan čovjek teži. Nemati potrebu za materijalnim, po mome,  značilo bi ne cijeniti sebe u dovoljnoj mjeri, jer ako obezvrijeđuješ svoj rad i trud,  omalovažavaš se i pružaš i drugima priliku da te manje cijene.

Iz mojeg iskustva, sve ono što se skupo plaća više se cijeni. Knjigu koju skupo platite nikad nećete baciti u smeće, već ćete ju smatrati vrijednošću bez obzira na sadržaj. Auto koji skupo platite neprekidno ćete glancati i uređivati, bojeći se da mu se nešto ne dogodi dok ćete onaj jeftiniji parkirati bilo gdje, ne žaleći zbog toga. Isto tako i sve druge vrijednosti u životu. Upravo iz tih načela, treba i sebe znaci cijeniti i vrednovati ne dozvolivši da nas zbog onog materijalnog što smo stekli smatraju gramzivima ili manje ljudima. Ne, ja sebe upravo smatram sposobnijom i boljim čovjekom jer na putu do stjecanja više materijalnog stjecala sam i više duhovnog, a nisam izgubila dušu poput nekih kojima je materijalno bilo na prvom mjestu.

Saznanja koja sam stekla o duhovnosti pomogla su mi tijekom mog poslovanja. Kad sam mogla pravilno upotrebiti energije, tako sam i postupala. Kad mi je trebalo snage pomogla sam sama sebi, a i drugima. Kad mi je zdravlje bilo narušeno, moje poznavanje duhovnosti pomoglo mi je da pokrpam rane i sakupim krhotine koje su mi načinili oni kojima je materijalno bilo na prvom mjestu. Poznavanjem duhovnog dijela pomogla sam sebi i svojim bližnjima da ozdravimo na svim nivoima i fizički i emotivno, stoga podržavam duhovnost u svakom dijelu. Da nisam zdrava duhovno niti materijalno ne bih uspjela.