Blizi se vecer, sunce zalazi zlacano, jos iskri jace od protekle kise. Na nebu se smjenjuju oblaci raznih boja, Boze nista ljepse od sunca koje u slavlju neba zalazi. Kao da nebeska sila proviruje kroz oblake svom svojom ljepotom i blagoslivlja svako bice , svaku tvar zemaljsku svojom beskrajnom ljubavlju u raskosi svjetla i boje,,i vjetra sto oblake mjesa. Umjetnici neba nam pruzaju sliku nade,, kisa bila, osla i kao da je isprala svaki trag tmine i necistoce, sve je tako cisto, nevino u ponovnom budenju sunca. A, zamislite, sunce zalazi,tako je lijepo u svom odlasku na pocinak,, jedva cekam jutro, kak ce tek ujutro svanuti svom snagom, oprano, odmoreno.. Eto, divih se i uzivah u ovom kratkom popodnevnom dolasku i odlsaku sunca,, s tom ljepotom cekam vecer i uzivam u svakom trenu njegovog dolaska, .Zelim i vama tu radost , sto ju ja osjecam sada. Memrem ja da vas ne spomenem,, dragi magicusovci..