PROČITANO

698

PUTA

OD 14.01.2018.

Sjecanja proljetna....

Sjecam se odlaska u posjet kumici moje mame. Bilo je proljece, sve zeleno, sarenilo bogatstva boja. Oci su mi pljenile pticice sto su veselo skakutale po raskosnim krosnjam i bujnom raslinju svuda dokle je oko sezalo. Sunceko je milovalo njeznim svjeznim zrakom i udah je mirisao bozanskim mirisima raznobojnog cvijeca. Osjecala sam se na drugoj planeti u toj udolini gdje se nalazila njena kucica u cvijecu. Trcala sam veselo loveci leptirice, dok su me njena djeca dozivala u igru s njima. No , kako sam bila zivahno djete, nisam se dala smesti, nego nastavila jurcati pjevuseci pjesmice izmisljenog sadrzaja, a leptiri, kao da su odgovarali svojim letom, kojeg nisam stigla sve dok se nisam zaustavila. Stadoh jer me pozvala mama , rucak je kuma pripremila , osjecala sam glad. Ugledah leptira kako se zaustalja veselo skupljajuci treperecim krilima na mojoj nozi. Zaustavila sam dah da ne pobjegne, htjela sam da ostane vjecno tako na mojoj nozi, da se divim njegovim bojama u odsjaju sunca. Htjela sam zaustaviti taj carobni tren proljetnog dogadaja, al moradoh natrag,,, rucak,, bilo je sve skupa prelijepo. I danas me obuzme taj taj tren , zaustavljenog leptira kad se osjeti miris proljeca u zraku. I kazem hvala, za djetinjstvo u bojama, probudilo je onaj skriveni dio mene, onaj dio sto mi da snage ici dalje, jer kad je tesko pobjegnem u taj kutak i divim se leptiru, a on mi prica price utjehe i ljepote..I i i kad moje misli ubrzaju u trazenju, trcanju za rjesenjem problema,, sjetim se leptira i zaustavljanja..zaustavim misli...

BRZI CHAT