Komentar: Zahvaljujem se magicusu na objavi čestitke i svima vama na dobrim željama, mami, Davorinu dzorku, Gemi, Novom, Zemlji, amberrose, Mirjani mkrmar, rei, Božici bglavac, Shadow, biby, areleni, srcu, happy, Safiris, Mirjani mgracan, Kaji, Saturnici, vanessi, ivani maloj.... :-) A evo, ako vas zanima kako mi je prošao ovaj sretni dan, pogledajte tu: http://www.borispecigos.com/Centar/
C48CLANCI/Entries/2010/2/21_
DanaC5%A1nji_dan.
(ako ne otvara ovaj direktni link, onda imate link s naslovnice mojih web stranica na članak "Današnji dan")
Upisao: Boris_Pecigos 21.02.2010 22:05h
Pripadajući članak: Sretan rođendan Boris Pecigoš!
Otišla sam vidjeti "Današnji dan" na Borisovu stranicu, skoro odustala zbog sporog otvaranja stranice i teksta, ali ipak stigla do sadržaja koji mi nakon čitanja ima također ozračje neke tihe hibernacije, ali kod umjetnika to obično ispadne vrelo inspiracije, izbor fotografija kojim je popraćen sadržaj odiše čudnim mirom i ozračje na njma je stvarno posebno, skoro pomalo irealno...
S takvim impresijama sam otišla spavati...
A sada moj san:
Nalazim se u podrumskoj prostoriji bez vrata i prozora, ali dobro osvijetljenoj. Okružena sam ljudima oba spola, neke poznajem, neke ne poznajem.Dijelim neke darove, različitih formi i namjena. Duž cijelog jednog zida na štangi na vješalicama visi odjeća, uglavnom košulje i tunike prelijepih, pastelnih tonova, od vrlo prozračnih materijala. Na košulji od bijelog šifona, posebnog kroja su pribadačama još pričvršćeni dijelovi papirnatog krojnog arka i vidim da na njoj još treba raditi...Darove smo podijelili, ostatak kanim spremiti za neku drugu priliku, ali prije toga spremam još darove za ljude koji su nam ustupili prostor i odlazim ih odnijeti...,jer ljudi moraju nekuda ići...ljudi se također polako razilaze, ali ja one koji se još muvaju prostorom molim da pričuvaju preostale darove dok se ne vratim....ljudi kojima sam išla zahvaliti su zadovoljni darovima, samo žele još jednu tuniku od prozračnog tila u raznim nijansama zelene boje i ja se vraćam po nju...na ulazu u prostor osupnuto ustanovim da je sve odnešeno, a nitko od prisutnih ne zna ni kako ni tko ni zašto je to učinio....Krajičkom oka vidim nove muške sandale "apostolke" koje sam nekom dala, na nečijim nogama, vidim da su mu tijesne, novi, još nepohabani i kruti remenčići su se usjekli u naotečene noge, a prsti zgrčeno pokušavaju ne istrčati na goli kameni pod...dignem pogled i vidim muškaraca u bijeloj odjeći gurua, lica premladog za gurua....dalje vidim par ženskih zlatnozelenih balerinki za koje sam sigurna da sam ih nekom dala, a osoba ih je ostavila....netko s treskom pored mene baci dasku-udlagu, na kojoj se jasno vidi prijelom, pokraj uha čujem pitanje mlađeg muškarca: "Zašto"....odgovaram: "Pa, odrezali su mu nogu i više mu ne treba"...., dok to govorim, dvorana se puni nekim drugim ljudima, vrlo živopisno su obučeni, možda u narodne nošnje...., na dugim lopatama-pladnjevima (nalik onim pekarskim) peku probrane vrste mesa na užarenom ugljevlju na kamenom podu...., druga grupa te živopisne skupine na sličnim pladnjevima "dotura" orehnjače, makovnjače i slične delicije na pokretnu traku koja vijuga cijelim prostorom....i sva ta hrana putuje oko nas poput vagona dječje željeznice koja vijuga prostorom....netko me je zovnuo i to me probudilo....
Meni je san prilično jasan, kao i njegova poruka, napisala sam ga samo zato da pokažem kako dnevne refleksije tkaju reaktivne snove....