Kugla je najsavršeniji oblik među oblicima i nešto najsavršenije što je čovjek uopće napravio. Možda je i nije napravio, možda je našavši okrugao kamen na morskom žalu, izbrušen vjetrom, burama i olujama samo imitirao stvaranje već viđenog. Kako god bilo, kad je sam izbrusio i uglačao prvu kuglu, bio je toliko zadivljen njezinim oblikom, glatkoćom i sjajem, a i svi koji su je vidjeli, da nije čudo da joj je pridao čarobna svojstva i magijske sposobnosti. Tako se kugla kao magijski instrument koristi od pradavnih vremena i u svim kulturama. Ako je još kristalna, onda potencijal njezinih moći raste srazmjerno čistoći kristala od kojeg je napravljena.
Kristal sam po sebi simbolizira prozirnost, čistoću i jasnoću uvida. Svjetlost koja prolazi kroz kristal je simbol spoznaje, znanja koje nema uporište u trenutnoj objektivnoj stvarnosti. Kristali se ponekad nazivaju kamenje svjetlosti, a neki narodi ih nazivaju kamenje pobjede. U ezoterijskim tradicijama su nazivani suze zemlje. Uz sve ove atribute postaje jasnije zašto je kristalna kugla vrlo rano postala instrument vidovitosti. Koristila se i koristi se u svim krajevima svijeta, pri tome nije važno da li je od gorskog kristala, kremena, opsidijana, diorita ili običnog stakla. Dakle, ona je spoj svojstava kristalne strukture materijala i savršenog oblika kugle i samim tim nositelj dubljeg simbolizma.
Simbolizam kugle potječe od simbolike točke i i simbolike kruga. Po nekima je kugla praiskonski oblik, zato u divinaciji predstavlja savršenstvo, homogenost i skriveno znanje. Zbog svog oblika ona je i simbol zaštite. Božanske sfere su okrugle, pa ćemo u ezoterijskoj literaturi naići da je je božansko jedinstvo sastavljeno od crvene kugle ljubavi, plave kugle mudrosti i zelene kugle stvaranja. To sferično trojstvi tvori svod univerzuma i sa stvorenim svijetom zatvara sferu (kuglu) stvoritelja i stvorenog svijeta. No, okrugla (manje ili više) je i naša glava, okrugle su i planete u svemiru, okrugla je i naša prelijepa palneta. A najpopularniji i najrašireniji okrugli oblik u našem svijetu je lopta. Ja bih i za nju rekla da je čarobna kugla jer dinamički pokreće čovjeka koji neumorno trčkara za njom po stadionima, livadama, igralištima i dvoranama širom svijeta, a igre snjom su najdinamičnije igre koje je čovjek smislio. No, ostanimo u sferi duhovnog.
U praksi vidimo ovakvo poimanje sferičnosti u gradnji sakralnih objekata. U Islamu je kružni oblik najsavršeniji među oblicima, pa su sve džamije kružnog oblika. Kupole romaničkih crkava i templarskih hramova su isto simboli svoda univerzuma. Crkva sv. Petra u Rimu je izgrađena kao suodnos kocke (zemaljsko) i kupole (nebeski svod). U istom odnosu su i krug (božansko) i kvadrat (čovjek). Dakle, kugla jest simbol duhovnog svijeta i znanja koja se preko nje na neki način izvlače u zonu naše svjesnosti. Doista, kad vidovita osoba koristeći kristalnu kuglu saopćava stvari o kojima objektivno ne može imati pojma, postaje jasno da su i ona i pitač i sama kugla pod zračnom strujom fluidne supstancije s drugog svijeta.
Iako se kugla koristi od davnina u kršćanskim zemljama je kao i druge tehnike divinacije, sustavno potiskivana i zabranjivana. Naša zemlja je pretežno katolička zemlja, no i kod nas su vjetrovi New Age-a donijeli stare i nove tehnike, pa je tako i za gledanje u kristalnu kuglu pojačano zanimanje. No o kristalnoj kugli nema traga ni u raznim riječnicima opće upotrebe, ni velikom riječniku simbola, a čak ni u ezoterijskom riječniku. No, kako bilo, kugla ide dalje kroz vrijeme. Ima nešto opčinjavajuće, skoro hipnotičko u tišini koja obavija scenu vidovnjaka s kuglom.
Iako iz dosad izloženog možemo upasti u zabludu da pomislimo i povjerujemo da je kristalna kugla sjedište i obitavalište slika upisanih i zakopanih u naše nesvjesno, morat ću demantirati i samu pomisao na to. Kristalna kugla nije nikakva ekran na kojem se odvija igra našeg života. Kad bi tako bilo, svatko bi si mogao kupiti kuglu (kao televizor) i samo joj zapovjediti da emitira željeni sadržaj. To ne funkcionira tako. Ona je samo sredstvo koje vidovita osoba koristi za fokusiranje i koncentraciju i može poslužiti kao ulazna vrata u nesvjesno. Doista vidovita osoba može za to koristiti bilo koju točku u prostoru. Sjetimo se, od točke nastaje krug, od kruga kugla. Za istu svrhu služe ogledala, mirna površina vode, plamen svijeće itd. Vidovite osobe su u pravilu, izgrađene, vrlo disciplinirane osobe i trebaju bilo kakv oslonac za brzo umirivanje uma i potpunu koncentraciju, da bi pitaču mogle odgovoriti na postavljena pitanja u nekom razumnom vremenu i sa što manje pogreški i proizvoljnosti. Kristalna kugla je idealan oslonac jer zaokupira svojim izgledom i sjajem i pitača, pa se vidovita osoba uspijeva doista brzo skoncentrirati i relativno brzo početi odgovarati na pitanja. Pošto je cijelo vrijeme fokus na kugli, da se zadobijena koncentracija ne naruši, stječe se dojam da se tu radi o moćima kojima je tu osobu obdarilo nevidljivo.
To je donekle točno. Vidovitost je dar, no uvjek treba imati na umu da se dar može i izgubiti nečasnim radnjama i kršenjem duhovnih zakona. Uz to, takva osoba mora stalno raditi na sebi da bi svojom duhovnom (duševnom) snagom hranila i održavala taj dar i da bi izvježbala sposobnost priopćavanja onoga što treba reći. Moć viđenja je moguća samo ako jedan dio čovjekovog duha zna odgovore na sva pitanja. Taj dio je naše nesvjesno, no u njega bez duboke koncentracije nemamo pristupa. Koncentracija vidovitu osobu dovodi u svojevrsni trans (kao Derviše njihov kružni ples) iz kojeg ona crpe svoje znanje. C.G. Jung je tvrdio da je svaka ljudska jedinka povezana s kolektivnim nesvjesnim i da je ta veza osnova čovjekove psihe. Naime rečenica sa Smaragdne ploče: «Kako je gore, tako je i dole», zapravo ilustrira da svi događaji u našoj dimenziji imaju svoje «parnjake» (dvojnike) u duhovnom svijetu. Ta sfera se nekima spontano otvara, a neki dugim i napornim vježbanjem i autodisciplinom, te sustavnim radom na sebi sami otvore komunikacijske kanale s tom dimenzijom. Hoćemo li to, nesumnjivo duhovno područje nazivati; božanska dimenzija, kolektivno nesvjesno, fina tvar, prana, akasha, velika praznina, sunyiata , arhetipska dimenzija ili Anima mundi, stvar je religioznih i kurtuloroških razlika. Važno je samo znati da je to područje značenja i znanja s one strane vremena i prostora i da se rijetki pojedinci mogu «prikopčati» na komunikacijske kanale s njim. Vidovite osobe određenim vježbama pojačavaju tu povezanost i tako otvaraju vrata uvida, a kristalna kugla im je samo pomagalo.
bglavac
edin.kecanovic
