Krvotokom mojim ušuljaše se otrovne misli.......oduzeše mi moć razmišljanja, rasuđivanja....zapadoh u dubok Trnoružičin san... magla i trnje istkale mi bijelu trnovitu haljinicu......nevoljko je obukoh preko naga tijela jer tragove krvave ostavlja za sobom..... sada je nosim kao slutnju koja se vuče labirintom mojih misli.....slutnja, da mora doći dan kada će čarolija biti prekinuta......i jednim jedinim poljupcem biti raskinuti okovi moga stogodišnjeg sna.....
*.*