Tako je lako buditi se kao mali, slab i prestrašen

sklupčan u sebi dok vanjski izazovi naokolo prijete;

tako je lako vjerovati da si baš ti u svemu promašen

i ne dopustiti da iz tebe izraste još uvijek zaspalo dijete.

 

Tako je lako misliti da je mnogo bolje onim drugima

dok se ti ne usuđuješ izaći iz svog skrivenog kuta;

lako povjerovati mnogobrojnim vanjskim čudima,

ne puštajući svoju čežnju da po životu slobodno luta.

 

Tako je lako očekivati da neki drugi kažu tko si ti,

ne osjećajući u nutrini puls snage cijeloga Univerzuma;

tako je lako za sebe potrebnu sigurnost od drugih prositi,

i zaboravljati odredbe s dušom potpisanog sporazuma.

 

Tako je lako kada te oni drugi svojim putevima vode

dok ti stavljaš svoja stopala u njihove utabane  tragove;

kako je lagodno ni ne krenuti samome sebi u pohode,

a sigurnijim se čini ne prelaziti neke posve nove pragove.

 

Kako je lako kada su svi oni drugi i u svemu krivi,

zbog čega si i ti konačno stekao pravo da i njima sudiš;

kako je lako kad bijes umjesto k tebi na drugom oživi,

sprečavajući te da bez vlastitog puta i cilja ne poludiš.

 

Tako je lako biti smiren dok se hoda po ravnoj crti,

nacrtanoj bjelilom krede na čvrstome tlu sigurnosti;

kako je lako na njoj, od tla uzdignutoj, bojati se smrti,

propuštajući iz života u život rasti u učenju upornosti.

 

Tako je lako stajati pred otvorenim prozorima dvorca,

žudnim pogledom stremiti k njegovoj prijestolnoj dvorani;

lako je ne koristiti prava, samome sebi životnog tvorca

i da bi k njoj stigao, krenuti  hodnikom izgubljenim u tami.

 

Lako je biti uvjeren da promjenjeni dio cjelinu ne mijenja

nekom vlastitom slobodom pradavno donijete odluke;

lako je, za na vijek, potisnuti mnoga prestrašena bdijenja,

ne želeći čuti izvorni tekst, rukom sudbine pisane poruke.

 

Tako je lako tvrditi da su hrabrost izmislili ludi pjesnici

da sebi poklone oprost jer ga od drugih nisu mogli dobiti;

lako je povjerovati da baš oni nisu života burevjesnici,

čiji bi te huk  i iz posljednjih tamnica uma trebao osloboditi.

 

Tako je lagodno biti rođen lavom a živjeti životom miša;

sebi u bescijenje nudeći iluzije o življenju iz vijeka u vijek,

a onda odjednom u trenutku svjetla kada Sada sve utiša

shvatiti kako je jedino teško, baš sada, živjeti kao Čovjek.