Jednom,kada moja sfera sna dotakne tlo purpurnog srca Tvojega,hoćeš li znati da su svi moji letovi i spuštanja bili željni tvoga besmrtnog daha,koji mojim dahom diše? I ništa nije uzaludno, ni slučajno, ni tek zamišljeno u trenutku..Sve je jedan beskonačan put k Tebi, jedna staza, kojom samo Ja mogu koračati.. A tragova nema,i ne mogu se vratiti nazad..Sve je savršeno nedotaknuta staza trajanja,kojom ne koračam koracima materije,nego koracima duše..Prva materija-prima materia-bješe duša, uronjena u praskozorje Tebe,koji JESI..Vječno nihiliranje koraka iza nas,vječno brisanje i učenje neosvrtanja unazad..Umjetnici smo puteva, koje ne možemo ispravljati,tek možemo kreirati najljepši put koji je pred nama..Stari putevi ostaju za nama..Novi se otvaraju puni nade..Sve je jedan vječni neprekinuti niz sferičnih dotaknuća duha,koji vode planeti purpura..Gdje ne postoje više koraci, ni drhtaji,ni beznađe ni slatkorječivi doticaji ograničenog vremena uvijeni u prazne ljuske lažnih obećanja..Kada ponovo postanemo savršeno JEST, prestat će sva pitanja..I sve će se u trenu rasprsnuti i zasvijetliti jednim jedinim svjetlom, svjetlom grimiznog odsjaja, koji će biti odgovor na sve..