Postoji istočnjačka priča koja kazuje kako je u davno doba jedna zabrinuta žena došla kod poznatog mudraca i vidioca, s pitanjem da joj objasni san. U njemu se srušio jedan od zidova kuće u kojoj je s mužem živjela.
„Jako lako“ – reče joj on. „Za devet mjeseci rodit ćeš sina“. I tako bi.
Nakon par godina žena se ponovo vrati istom mudracu, s istim snom i istim pitanjem. Odgovor je, ponovo, bio isti. Rezultat, također.
Prođe još nekoliko godina i žena se po treći puta vrati mudracu. Ovoga puta, osim zida, srušila su se i vrata.
No, na njenu veliku žalost, mudrac bijaše odsutan. Da se ipak ne bi vraćala neobavljena posla, pitanje je uputila mudračevom najstarijem učeniku, a on sretan što može iskazati svoje sposobnosti, dade joj odgovor.
Nakon mudračevog povratka, učenik ga je odmah obavijestio o događaju.
„Što si joj odgovorio?“ – upita ga mudrac.
„Ja sam joj rekao, obzirom su osim zida i vrata u pitanju, da će joj najvjerojatnije uskoro umrijeti muž“
Na to će mudrac: „Nesretniče, ubio si čovjeka!“.
A što kaže moderna znanost na ovu situaciju.
I ona nudi sličan relativno jednostavan odgovor.
Kaže, da u postojanju koje je SVEPOLJE i SVESADA koegzistiraju dva osnovna energetska manifestacijska oblika. Jednom se energija javlja kao „čista energija“ u funkciji „neutrala“, a drugi put, kao svijest, u funkciji „aktivatora“ u supostojanju prethodnog stanja. Oboje funkcionalno i interakcijski vezani, ovi pojavni oblici pomažu ljudskome umu da lakše razumije generalno načelo kreacije, svoju ulogu i odgovornost unutar nje.
Još jednostavnije rečeno, kao što stara poslovica kaže: „Ono si što misliš da jesi“ – ukazujući na čovjekovu osobnu odgovornost za korištenjem njegovih misli – tako i konstatacija moderne znanosti, u kojoj se doslovce svaka misao javlja u funkciju „ulaznog inputa u uspostavljene interakcijske procese čovjeka i njegove okoline“, zapravo tvrdi isto.
Pritom, zbog istovremene egzistencije „Zakona utjecaja višeg na niže“, svaka će misao više frekvencijske razine, odnosno višeg napona osobnog polja svijesti, vlastitim utjecajem djelovati bilo na uspostavljenu situaciju, bilo na osobno polje ljudskoga bića čiji je napon polja niži.
U takvom notornom odnosu, posve je izvjesno, da osoba koja zbog višeg napona osobnog polja i osobnog polja svijesti ima sposobnosti iscjeljivanja ili viđenja, pred rigoroznim sudom Univerzuma ima daleko veću osobnu odgovornost od osobe koja takvih potencijala nema. Makar i ona bila samo jedna od formi njegove vlastite slobode izbora.
Zbog čega tako?
Svaki „vidilac“ - pod uvjetom da poznaje barem elementarne pravila i zakone kreacije tog istog Univerzuma - nikada (baš, nikada!) neće sebi dopustiti luksuz ili nesmotrenost, primjerice, vidjevši sa svojega energetskog podesta dio cjeline koja je sada-buduće, da postoji smrtna opasnost na putu klijenta, da mu to i kaže.
Ne smije mu reći:“Nemoj putovati jer će ti se dogoditi nesreća u kojoj ćeš poginuti“!?
Može mu tek i eventualno reći: „Ja ti ne bih savjetovao putovanje“.
Takvom formulacijom učinit će istovremeno najmanje dva mudra poteza.
U prvom, neće se miješati u karmičke obrasce s kojima se klijent sam mora susresti, a u drugom (još mnogo značajnijem), niti jednim svojim postupkom neće ograničavati njegovu slobodnu i neprikosnovenu volju.
Na žalost, svakodnevno smo svjedoci izjava onih koji si iz razloga materijalnih probitaka dopuštaju upravo ovakav luksuz. Da se i ne spominju oni još brojniji, kojima činjenica da takve sposobnosti nemaju, niti malo ne smeta u njihovom igranju životnih savjetnika drugih. Područje hiromantije, karata i ostalog, također spada u istu kategoriju.
Ako se netko već želi baviti ovim područjima, ako je sam sebe uspio uvjeriti kako mu je Bog poklonio te dragocjene sposobnosti, onda bi barem morao minimalno poznavati pravila, igre u koju se upušta. Jer ona je sve prije, negoli obična igra.
Naime, baš kao u situaciji kada se na trenutak baci pogled na klatno zidnoga sata i primijeti kako se ono nalazi u tzv. „nultom“ položaju, odnosno pod pravim kutom, od životne je važnosti prepoznati ga kao TRENUTAK POTENCIJALA.
U takvom trenutku klatno ima potencijal i lijevog i desnog kretanja. U koji će smjer zaći, ovisit će od cjelokupnog prethodnog procesa. Ali i jednako tako, od vanjskog promatrača. I, dakako, samo njegove slobode izbora.
Njegov će mentalno-svjesni izbor (u ulozi aktivatora) tada na neki način odrediti i njegovo buduće kretanje. Na isti način, kao što će intervencija svijesti vidioca, na vagi mogućnosti klijenta, dodati svoj odsudni uteg na stranu koju je sam vidilac vidio.
Obzirom da u Univerzumu sve odista postoji kao potencijal i sloboda izbora stvaranja u sada za neko sutra ili naredni procesni korak, i neupućenom laiku na mah bi trebalo postati jasno u koju vrstu „igre“ se upustio.
Upravo će Njegova riječ i Njegovo tumačenje prevagnuti, i tada će se proces kreacije preseliti na njegovu osobnu adresu.
Za one koji se lakše služe ezoterijskim rječnikom, taj će postupak značiti preuzimanje tuđih karmičkih obrazaca!? Sa svim posljedicama koje uz takvo što idu. Klijent će nastaviti svoje životno putovanje starim utabanim stazama, a vidilac će biti prebačen na neku potpuno novu eliptičnu trasu.
Zašto baš sada ovakva priča?
Da mnogi izazvani (svakako dobronamjernim) pozivom Uredništva Magicusa za zavirivanjem preko dimenzijsko-denzitetnih zavjesa postojanja, ipak ne zaborave gdje igra treba prestati. Ako ni zbog čega drugog, ono da sami ne bi kreirali sliku, koja se jednoga dana MOŽDA i obistini.
U takvoj vrsti putovanja, definitivno vrijedi upozorenje, koje samo naizgled nema veze sa zadanom temom.
“Pazi što želiš (čitati: stvaraš), moglo bi ti se dogoditi da to i dobiješ!