NA DUHOVNOM PUTU - KAKVI SVE JESMO ?

Prvo "teozofski "kamp, kasnije "kamp ljubitelja prirode i drevnih mudrosti", naš "GOZD", u kojem sam ja prisutan od 1992. godine, naučio me je mnogo čemu i odakle sam s velikim zadovoljstvom pokupio određeno znanje i iskustvo o ponašanju prisutnih i novopridošlih osoba kampa...

Uz jezgru kampa "GOZD", koju čine 30-40 osoba prisutnih svake godine u koju je uključeno predsjedništvo i organizacioni odbor, ostali pridošli su: oni, koji su došli sebi pronaći lijeka i traže pomoć u zdravstvenom smislu jer su bolesni.

Dio njih nakon kampa kojima je došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja jer su shvatili da je potrebno voditi skrb o sebi i o svom duhovnom biću, vratit će se do godine nanovo na kamp. Kod osoba kod kojih nije došlo do tog poboljšanja zdravstvenog stanja, teži bolesnici ili gotovani isključivo na liječničkoj njezi, takovi kamp više neće posjećivati...

Oni, koji su čuli o ezoteriji i new age-u, pročitali nešto knjiga, žele dalje učiti i to znanje kupe sa samog izvora, sa kampa, takovi vole prirodu i duhovnost, na kampu su pronašli istomišljenike i prijatelje, oni će doći i do godine, oduševljeni su kampom...

Oni, koji redovito dolaze i duže od mene prisutni su na kampu, svoju duhovnost i vrednote baziraju po broju dolazaka, i dalje su pristni, trude se, uče i žele prenijeti svoje iskustvo mladima...

Oni žive u nadi da će po nečem biti zabilježeni, tako i njihov doprinos. Šaljivčine su i dobronamjerni, pomognu kad je to potrebno...

Oni, za koje mogu tvrditi da su provokatori a bude ih na svakom kampu 1-2, neznaju ni sami što tamo traže? takovi ostaju neshvaćeni u svojim majstorijama i nastojanjima da se približe određenoj skupini ljudi, nudeći im sve i svašta, što drugima nije potrebno i tako cijelo vrijeme kruže od jednog do drugog... pokušaj objašnjenja ne pomaže, poruke ne prihvataju i tad se mičeš od njih... to su uglavnom ekstravertirani kolerici, s malo znanja a misle da su pokupili svu pamet svijeta... posječuju bolnice psihijatrijske s vremenom na vrijeme, a ima i pokojnika koji nisu uspjeli u svojim nastojanjima pronaći sebe i svoj svijet...

Oni, izbildirani egoi koji su nešto malo naučili i u posjedu su određenog predznanja, dođu na kamp ne učiti, već pametovati, dosoljavati, provocirati, uznemiravati prisutne svojim nedoličnim ponašanjem... tako od bukača na samom startu i govorljivog sveznalice, tijekom kampa što se on bliži kraju, stišavaju se da ih više nije za čuti... na sljedećem kampu njih više neće biti, spoznali su da su ništavni i bezvrijedni, da više tamo nemaju što tražiti...

Oni, koji dolaze na kamp na 1-3 dana, prisutni su samo iz razloga da pogledaju kamp jer su po prvi put tamo, u prolazu su, ili se žele informirati za sljedeću godinu. Vuče ih jedino znatiželja, koje vikend predavanje ili koga će tamo sresti...

Oni, predavači koji se smjenjuju ili su prisutni na kampu i dolaze više godina za redom, a sve zavisi od posječenosti predavanjima, aktualnosti tema u datom trenutku, tako i zainteresiranosti... uz slovenske predavače prisutni su hrvatski, također iz drugih zemalja europe...

Oni, moji po duši istomišljenici, djeca, njima je i tu se najbolje snalaze u "patuljkovoj državi" uz dvije prekrasne voditeljice: Janju i Sanju. Dok su roditelji na predavanjima djeca se igraju i uče. Obavezno svake godine po jedno dijete svojim ponašanjem zaiskri i nagovijesti svoj skriveni potencijal, kojeg kasnije kroz školovanje i slobodne aktivnosti otkrije.

Tu su i moji prijatelji iz osnovne waldorfske škole u rijeci, s kojima se igram i družim na našoj rajskoj livadi jasa...

Osnovna ideja duhovnosti svedena je na to da je čovjek u posjedu svega što je potrebno da bi mogao samostalno djelovati. Za osobu koja za života uspije realizirati sebe, za toga kažemo da je sretan čovijek. On je kadar kreirati svoju vlastitu realnost a posjeduje utjecaj i moć na okolinu i čini što želi. Čovjekova je istinska potreba kreativno samoostvarenje, a ne ustaljeni konzumerizam. ovome nas uče samo istinske duhovne škole, ali takvih je izuzetno malo.

Ćovjekova istinska potreba ne sadrži se u vanjskim izvorima, tako unutarnji izvori ispunjenja zasigurno nemaju alternativu jer su jedino sigurni, trajni i zdravi. da bi se do njih došlo potrebno je uložiti napor...

"... brzo se uzdići iznad bijede svakodnevnog života, pobijeći od anonimnosti i postati "kozmičko biće", odnosno zajahati neki pseudospiritualni ego-trip kojim će se mišljenje o sebi na brzinu uzdići do nebeskih visina, a pod tepih skriti vlastite nedostatke, jest prava stvar... ... bespuća ezoterijske psudoozbiljnosti i ljudske usudbene blesavosti... neizmjerna je... " - ističe tako u svojim komentarima naš Tomislav Budak.

Na kraju da istaknem slično, i to, da ako pripadamo jednoj skupini ljudi, grupi ljudi, tako i kamperima s kampa "gozd", mi zasigurno nismo svi jednaki, različiti smo po mnogo čemu, kako bi narod to na najbolje mogući način izrazio se: "svaka budala ima svoje veselje!"

u Rijeci, 22.12.2009. godine Borivoj Bukva