Pripremio: Krešimir Jukić



Max Gerson, dr. med., prije više od 80 godina razvio je terapiju koja nudi rješenje za većinu bolesti koje danas u zapadnom svijetu odnose nebrojene živote i narušavaju kvalitetu življenja velikog dijela stanovništva. Njegov tretman temelji se na preplavljivanju tijela lako dostupnim hranjivim tvarima (hiperalimentacija) i čišćenju tijela od otrova (detoksifikacija) koje uključuje česte klistire. Mnogi ga smatraju ocem prehrambenih detoksifikacijskih terapija koje u novije vrijeme ponovno dobivaju na popularnosti.

Djetinjstvo i mladost

Dr. Gerson je rođen 1881. u židovskoj obitelji u Wongrowitzu (Wagrowiec) u tadašnjoj Njemačkoj (danas Poljska). Još kao mali dječak pokazivao je sklonost prema proučavanju prirode i izvođenju zaključaka na temelju onoga što je u prirodi opažao. Doživljaj koji mu se duboko urezao u sjećanje zbio se u vrtu njegove bake koja je voljela uzgajati cvijeće i povrće. Baka je odlučila neke lijehe nagnojiti umjetnim gnojivom, proizvodom koji se tada tek pojavio na tržištu. Prateći što se događa s tim lijehama mali Max je primijetio kako gliste iz tla tretiranog umjetnim gnojivom bježe prema prirodno tretiranim gredicama. Zaključio je da je ta kemikalija morala sadržavati nešto što je smetalo glistama i tjeralo ih da bježe u prirodnu sredinu. Takva zapažanja utjecala su na njegov kasniji svjetonazor i sklonost jednostavnim i prirodnim rješenjima.
Školovao se u Wroclawu, Wuerzburgu, Berlinu i Freiburgu. Dok je stažirao njegove migrene koje su ga pratile od djetinjstva postale su nepodnošljive. Posjetio je mnoge liječnike i profesore kao pacijent, no nije našao pomoć. Jedino što su mu mogli ponuditi bila je utjeha da će migrene vjerojatno prestati kada uđe u pedesete godine života. Uvijek spreman za eksperimente, ako je potrebno i na sebi, odlučio je da sam mora pronaći rješenje. Poslije temeljitog istraživanja dostupne medicinske literature naišao je na jedan rad u kojem je opisan slučaj žene koja je bolovala od migrene, a kojoj je pomogla promjena prehrane. Razmišljanje da bi kronične bolesti mogle biti povezane s prehranom u to je vrijeme bilo nepoznato, pa on tijekom svog obrazovanja o tome nije naučio ništa. Zato je u potrazi za prehranom koja bi mu mogla pomoći morao krenuti gotovo od nule. Nakon nekog vremena i neuspješnih pokušaja utvrdio je da mu vegetarijanska prehrana bez soli omogućava život bez teških glavobolja i mučnina.

Počeci terapije

Dr. Gerson je s vremenom i svojim pacijentima koji su bolovali od migrene počeo preporučivati promjenu prehrane. Svi koji su se pridržavali strogih prehrambenih pravila koja im je preporučio zaista su izliječili svoje migrene. Ali dogodilo se i nešto potpuno neočekivano. Jedan se bolesnik pohvalio da mu se, otkad je promijenio prehranu, počela povlačiti tuberkuloza kože (lupus vulgaris). Dr. Gerson je u početku bio skeptičan: «Ne, nemoguće je da ste imali tuberkulozu kože. Sigurno je bilo nešto drugo. To je neizlječiva bolest». Pacijent mu je na to pokazao svoje laboratorijske nalaze. Gerson je bio zbunjen jer nije vidio vezu između migrene i tuberkuloze kože. Ipak je svoju «prehranu protiv migrene» počeo preporučivati i bolesnicima s tuberkulozom kože, ponovno s uspjehom.
Kad je za njegove uspjehe čuo slavni minhenski specijalist za tuberkulozu pluća Ferdinand Sauerbruch, pozvao je Gersona da provede kliničko ispitivanje svoje terapije u Sauerbruchovom odjelu za tuberkulozu. Izabrano je 450 pacijenata s uznapredovalom tuberkulozom kože i na njima je primijenjen Gersonov prehrambeni režim. 446 pacijenata potpuno se oporavilo od ove tada «neizlječive» bolesti. Osim toga, pokazalo se da i drugi oblici tuberkuloze dobro reagiraju na taj tretman. Sauerbruch je tek tada stvarno povjerovao Gersonu, a rezultate objavio u mnogim znanstvenim radovima.
Uz Sauerbruchovu podršku za Gersona i njegovu terapiju brzo se pročulo diljem Europe. Među mnogim pacijentima koje je izliječio od tuberkuloze bila je i supruga dr. Alberta Schweitzera, dobitnika Nobelove nagrade. Schweitzer je za Gersona izjavio da je «jedan od najzaslužnijih genija u povijesti medicine» koji je «postigao više nego što se činilo mogućim u teškim okolnostima.» Gerson je i samog Alberta Schweitzera izliječio od dijabetesa kad mu je bilo 70 godina, omogućivši ovom velikom filozofu, liječniku i humanistu da nastavi sa svojim radom do 90.
Ponovno su mnogi Gersonovi pacijenti, koji su se u prvom redu liječili od tuberkuloze, ozdravljali i od drugih zdravstvenih problema: alergija, astme, poremećaja tlaka i drugih poteškoća. Gerson je sada uviđao da njegov način prehrane zapravo ne liječi određene bolesti nego poticanjem metabolizma i imunološkog sustava vraća zdravlje cijelom tijelu. To je otvorilo put liječenju svih «neizlječivih» kroničnih bolesti.

Prva iskustva s rakom

Gerson je tijekom svog rada modificirao i usavršavao svoju terapiju na način da je ona obuhvaćala sve širi spektar kroničnih degenerativnih bolesti. Prvi korak prema liječenju raka dogodio se 1928. kad ga je k sebi pozvala jedna gospođa koja je bila operirana zbog raka. Ona mu je skrenula pozornost na knjigu o narodnoj medicini u kojoj su bile Hipokratove tvrdnje o važnosti detoksifikacije pacijenata određenom juhom i klistirima. Iako Gerson nije gajio velike nade u mogućnost njenog oporavka, pristao je dati sve od sebe da pomogne gospođi. Šest mjeseci kasnije bila je izliječena! Sljedeća dva pacijenta s rakom također su ozdravila. ali onda je uslijedio niz od nekoliko neuspjeha.
Gerson se spremao objaviti veliku studiju koja bi dokumentirala mogućnost liječenja tuberkuloze prehrambenom terapijom. U tome ga je međutim omeo uspon nacizma. Najprije se iz Njemačke 1933. preselio u tada sigurniji Beč. Kasnije je morao pobjeći u Pariz, pa London i na kraju se 1936. skrasio u Sjedinjenim Državama. Pritom je morao ostaviti za sobom gotovo sav svoj istraživački materijal. Njegovi roditelji i sedmero braće i sestara stradali su u koncentracijskim logorima.
Dr. Gerson je po dolasku u SAD usmjerio svoju pažnju na otkrivanje povezanosti između prehrane i raka. Mučilo ga je to što je, nakon početnih uspjeha, u Beču i Parizu imao i nekoliko neuspješnih pokušaja liječenja raka. Tijekom narednih nekoliko godina, prikupljajući izravna iskustva uz bolesničke postelje i dodatno usavršavajući svoj protokol, razvio je uspješan tretman koji je djelovao čak i kod terminalno bolesnih pacijenata. Otkrio je da pacijenti s rakom ne mogu u potpunosti probaviti i asimilirati masnoće. Činilo se kao da te neprobavljene masnoće izravno hrane kancerozna tkiva. Također je utvrdio da je kod pacijenata s rakom jetra posebno zatrovana. Do dvadesetog stoljeća rak je uglavnom bio bolest starih ljudi kod kojih jetra nije dobro radila zbog iscrpljenosti i otrova koji su se nakupljali s godinama. Tek se u posljednjih stotinjak godina počeo masovno javljati kod sve mlađih i mlađih ljudi.
Gersonova stopa uspjeha kod liječenja raka kretala se oko 30%. Iako to može izgledati malo treba znati da je velik dio pacijenata k njemu dolazio u terminalnoj fazi bolesti, nakon što bi konvencionalna medicina digla ruke od njih i poslala ih kući da umru. Kod ranih stadija bolesti uspjeh je bitno veći. Dr. Gerson je jednom prilikom na kongresno saslušanje doveo pet svojih bivših pacijenata, vraćenih u život iz terminalne faze raka, kako bi svjedočili o svom izlječenju.

Kasniji rad

Iako je Gerson zbog svojih nekonvencionalnih metoda još u Europi nailazio na negodovanje struke, pravi napadi počeli su po dolasku u SAD. Nakon što je uz pomoć svojih zahvalnih, izliječenih pacijenata otvorio vlastitu kliniku teško je nalazio pomoćnike. Mladi liječnici koji bi s entuzijazmom došli u njegovu kliniku ubrzo bi počeli primati prijetnje da će im, nastave li s njim raditi, biti zabranjen pristup bolnicama, da im drugi liječnici neće slati pacijente i slično. Kako su bili u dugovima zbog kredita za školovanje, mladi liječnici nisu si mogli dopustiti da se dovedu u takvu situaciju. Unatoč svim Gersonovim naporima, medicinski časopisi odbijali su objavljivati njegove radove. Istovremeno, pacijentima koji su se u Američkom udruženju liječnika raspitivali o Gersonu govorili su da je njegova metoda «tajna» jer je «odbijao objavljivati radove». Gerson je na kraju prikupio svoje materijale i objavio ih 1958. u svojoj posljednjoj knjizi A Cancer Therapy: Results of 50 Cases (Terapija za rak: Rezultati 50 slučajeva). Umro je sljedeće godine.
Gersonova najmlađa kći Charlotte, koja je bila uključena u njegov rad i pomagala mu u klinici, tvrdi da je jedan od liječnika koji su radili u njihovoj klinici bio agent establišmenta. Navodno je za vrijeme dok je radio u njihovoj klinici nestalo nekoliko važnih dokumenata. Isti je liječnik kasnije povukao svoje pozitivne izjave o Gersonovoj terapiji iz medicinskih časopisa.
Charlotte ujedno tvrdi da je njen otac umro od posljedica trovanja arsenom koji mu je netko podmetnuo u kavu. Forenzički dokazi podupiru njene tvrdnje jer mu je u urinu zaista pronađen arsen. Oslabljen trovanjem obolio je od upale pluća koju nije preživio. Establišment tvrdi da je umro od raka pluća. 

Gersonova terapija danas

Charlotte Gerson nastavila je popularizirati očev rad objavljujući niz knjiga i video materijala o liječenju Gersonovom terapijom. I dalje je aktivna i drži predavanja. Danas vodi Gersonov institut u San Diegu u Kaliforniji (www.gerson.org). Institut pruža obuku za liječnike i za njegovatelje pacijenata. Charlotte vodi i centar za poboljšanje zdravlja Charlotte Gerson Health Restoration Center u San Diegu (nije namijenjen osobama s rakom i teškim bolestima). Trenutno postoje dva licencirana centra za liječenje pacijenata Gersonovom terapijom, Baja Nutri Care blizu Tijuane u Meksiku (http://www.bajanutricare.com/) i Gerson Health Centre u blizini Budimpešte u Mađarskoj (http://www.egeszsegforras.org/). Max Gerson je 14. svibnja 2005. primljen u Kuću slavnih Međunarodnog društva za ortomolekularnu medicinu.

Elementi terapije

Prehrana
Prehrana je prilično restriktivna. Iako je sama prehrana veganska, u terapiji se koriste određeni dodaci životinjskog podrijetla. Mlijeko i mliječni proizvodi, kao i svo meso, zabranjeni su. Zanimljivo je da su zabranjene i neke namirnice koje se inače općenito smatraju zdravima, kao npr. klice i sok od mlade pšenice, za koje je praksa pokazala da više štete nego što pomažu. Soja i svi proizvodi od soje također su zabranjeni. Pacijenti uopće ne piju vodu: smatra se da bi dodatna voda samo nepotrebno razrijedila probavne sokove pacijenata. Od ulja koriste se samo laneno i ricinusovo ulje.
Jedan od glavnih elemenata prehrane su sokovi. Koriste se četiri osnovne vrste soka: jabuka-mrkva, mrkva (čista), sok od naranče i zeleni sok (od salate kupusa i drugog zelenja). Obično se pije 13 čaša sokova tijekom dana. Hrana je većim dijelom sirova, ali dr. Gerson je smatrao da je određeni postotak kuhane hrane nužan kako bi se pospješila probava i apetit pacijenata. Jedan od svakodnevnih sastojaka je «Hipokratova juha» kojoj se pripisuje velika detoksifikacijska moć. Kod kuhanja velika se pozornost posvećuje zadržavanju hranjivih tvari, pa se koristi lagana vatra i minimalna količina vode. Aluminijsko posuđe je zabranjeno, a preporučuje se korištenje srebrnog pribora za jelo.

Klistiri
Još iz vremena dok je radio s tuberkulozom Gerson je znao da jetra ima ključnu ulogu u oporavku. Između ostalog, ona uklanja otrove iz tijela metabolizirajući ih tako da se mogu izlučiti u žuč i izbaciti kroz crijeva. Zaključio je da su za detoksifikaciju jetre neophodni klistiri, pri čemu najbolje rezultate daje klistiranje kavom. Iz istraživanja je bilo poznato da klistiranje kavom širi žučne kanale i olakšava protok žuči. Isprobao je klistire na svojim pacijentima i oni su potvrdili da se osjećaju bolje. Čak i pacijenti koji su zbog jakih bolova bili na kodeinu i morfiju potvrdili su da im klistiranje kavom pomaže više od analgetika.
Većina pacijenata dobiva četiri kavena klistira dnevno, u slučajevima velike zatrovanosti i više. Kod pacijenata koji moraju apsorbirati veliku masu tumora primjenjuju se dodatni noćni klistiri. Dr. Gerson je tvrdio da mu je iskustvo pokazalo kako u takvim slučajevima dva ili tri klistira nisu dovoljna, te da pacijenti mogu pasti u jetrenu komu i umrijeti. Obdukcije takvih slučajeva pokazale su da je smrt bila posljedica zatrovanosti jetre.
Koristi se oko 900 ml pripremljene kave po klistiru. Budući da klistiri uklanjaju dio minerala iz crijeva, smatra se da treba održavati ravnotežu između broja klistira i popijenih sokova. U slučajevima kada pacijent povraća, i neki sokovi mogu se davati rektalno, zagrijani do temperature tijela. Oni se ne izbacuju, već se zadržavaju dok ih tijelo ne apsorbira. Ricinusovo ulje se također povremeno koristi kao klistir.

Lijekovi
Pod «lijekovima» obično podrazumijevamo farmaceutske lijekove koji se koriste u alopatskoj medicini. U sklopu Gersonove terapije pod tim se pojmom podrazumijevaju uglavnom dodaci prehrani koji se sastoje od prirodnih tvari. Dr. Gerson je smatrao da je jedan od osnovnih problema kod svih kroničnih degenerativnih bolesti gubitak kalija i prodiranje natrija u stanice. Prehrana u razvijenom svijetu relativno je siromašna kalijem, a sadrži daleko previše natrija. Radi korekcije te neravnoteže prehrani pacijenata dodaje se 10%-tna otopina triju kalijevih soli. Iz istog razloga je iz prehrane potpuno izbačena kuhinjska sol koja sadrži natrij.
Injekcije ekstrakta sirove životinjske jetre i kapsule sa sušenom, odmašćenom jetrom u prahu daju se kako bi se olakšao oporavak jetre pacijenata. Radi ubrzanja metabolizma dodaje se jod u obliku razblažene Lugolove otopine i tablete štitnjače. Pacijentima se daju još i tablete vitamina B3 (niacin), vitamin B12, pankreatin (ekstrakt probavnih enzima gušterače), pepsin (enzim želuca), a u novije vrijeme uključeni su i koenzim Q10 i odmašćeni kolostrum. Koriste se i injekcije amigdalina, spoja iz jezgri marelica za koji se vjeruje da selektivno uništava stanice tumora.
Uzimanje ostalih vitaminskih ili mineralnih dodataka se ne preporučuje. Dr. Gerson je posebno štetnim smatrao uzimanje dodatnog kalcija.

Ograničenja Gersonove terapije

Ukoliko se terapija provodi kod kuće zahtijeva vrlo mnogo truda i vremena, budući da je osim posebne prehrane i klistira potrebno oko 13 puta dnevno pripremiti svježi sok. Važno je da su sokovi uvijek svježe iscijeđeni kako enzimi ne bi bili uništeni pod utjecajem zraka i svjetlosti. Pacijent često nije u stanju sve to raditi sam, pa mu je potrebna pomoć članova obitelji ili njegovatelja.
Iako Gersonova terapija djeluje na ogroman raspon bolesti i stanja, koje bi bilo vrlo teško nabrojati, postoje i određena stanja kod kojih ne daje zadovoljavajuće rezultate. U prvom redu radi se o bolestima koje pogađaju središnji živčani sustav. Gersonovom terapijom ne mogu se liječiti amiotrofična lateralna skleroza (ALS ili Lou Gehrigova bolest), Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, mišićna distrofija, emfizem i kronična bolest bubrega (ako je napredovala do potrebe za dijalizom). Neki oblici dječje leukemije također ne reagiraju dovoljno brzo. U otežanom su položaju i pacijenti koji su bili dugotrajno liječeni prednisonom i kemoterapijom.

Slijedi izvadak iz šestog poglavlja knjige «Ozdravite na Gersonov način» (Healing The Gerson Way), koja će uskoro izaći u izdanju Telediska. Autorice knjige su Charlotte Gerson i Beata Bishop, londonska psihoterapeutkinja koja je i sama izliječena Gersonova pacijentica.

Rak
Od svih bolesti koje ćemo razmotriti, rak je nesumnjivo ona koja izaziva najveći strah. Njegova je učestalost u porastu, učinci su mu razorni – kao i nuspojave raspoloživih ortodoksnih tretmana – a stopa smrtnosti je visoka. I najvažnije, ostaje naizgled neizlječiv. Uzevši sve to u obzir, nije teško razumjeti da je reakcija većine ljudi na samo spominjanje raka krajnji strah.
Razmotrimo malo pobliže tu pokoru, koju medicinski rječnik opisuje kao «nekontroliran rast stanica nastalih iz normalnih tkiva», dodajući da bolest obuhvaća preko 200 različitih vrsta. To povlači neka pitanja: Zašto je rast nekontroliran? Koje su normalne kontrole i zašto otkazuju? Zašto je rak ubojica? I u takozvanim benignim tumorima može postojati «nekontroliran» rast. Oni su neinvazivni (tj., ne šire se), mogu se ukloniti prilično lako i obično se ne javljaju ponovno. Kako se pretvore u maligne ubojice?
Iako benigni tumori nisu rak, oni su izrasline koje ne pripadaju u tijelo i predstavljaju rani slom tjelesnih obrana. Ne moraju se nužno javiti ponovno, ali skloni su s vremenom, kako tjelesne obrane nastavljaju slabiti, postati maligni. Tumore identificiramo kao maligne kada napadaju okolna tkiva i ujedno oslobađaju tumorske stanice u krvotok. Te stanice kruže krvotokom i u stanju su stvoriti nove kolonije, poznate kao metastaze, koje rastu i u drugim tkivima. S vremenom napadnu i unište vitalne organe, dovodeći do smrti.
Tijelo ima obrambeni sustav koji održava homeostazu, stanje dinamičke ravnoteže unutarnje sredine. Poremećaj te ravnoteže pokreće proces propadanja stanica, a sam poremećaj može biti uzrokovan raznim kemikalijama, posebno kancerogenim, virusima, zračenjem, ultraljubičastim zrakama i duhanom. Zanimljivo, može biti uzrokovan i citotoksičnim kemikalijama koje se koriste kod tretiranja raka te dakako - pogrešnom prehranom.
Rak se ne može dogoditi u tijelu koje normalno funkcionira zato što njegove obrane prepoznaju i uništavaju svaku malignu stanicu koja eventualno nastane ili im ne dopušta da se uopće razviju. Imunološki sustav igra vodeću ulogu u obrani. Prepoznaje malignu stanicu kao stranog napadača i uništava je, kao što bi učinio s bilo kojom klicom ili virusom koji prodru u tijelo. Međutim, imunološki sustav, zajedno s drugim obranama (npr., enzimskim i hormonskim sustavom i pravilnom ravnotežnom minerala), sastoji se od organa i žlijezda kojima trebaju odgovarajuće hranjive tvari i mogu funkcionirati samo ako nisu blokirani otrovima. Kad ti uvjeti nisu ostvareni razni oblici obrane nisu u stanju ispunjavati svoju zadaću, i nema ničega što bi spriječilo preživljavanje i razmnožavanje malignih stanica.
Za rak se kaže da ima preko 200 različitih tipova zato što stanice svakog tipa pod mikroskopom izgledaju drukčije, ovisno o vrsti tkiva iz kojeg potječu. Ipak, u svim slučajevima rak u osnovi predstavlja nekontrolirano razmnožavanje stanica. Ta definicija uključuje čak i leukemije i mijelome koji ne ulaze u skupinu solidnih tumora, budući da pogađaju koštanu srž gdje se njihove maligne stanice jednako tako razmnožavaju.
Umjesto da izazivaju solidne tumore neke vrste raka razgrađuju tkiva koja napadaju i uzrokuju teške otvorene rane. Njihovi rubovi obično se sastoje od oteklina ispunjenih malignim tkivom koje napada i razgrađuje svako živo tkivo koje dodirne. Taj tip također se razmnožava.
Rak se dalje dijeli na dvije veće i nekoliko manjih kategorija, ovisno o tkivu iz kojeg potječe. Oblici raka potekli iz epitelnih tkiva, koja okružuju sve organe, krvne žile i sluznice tijela zovu se karcinomi. Oni predstavljaju najveći broj malignosti. Oni koji potječu iz vezivnog tkiva, kostiju, krvnih žila i limfnog sustava zovu se sarkomi. Njihovo tretiranje Gersonovom terapijom jednako je djelotvorno za obje kategorije i zahtijeva malu prilagodbu.
Najagresivniji oblici raka (npr. melanomi, agresivni limfomi i rak malih stanica pluća) najbrže reagiraju na Gersonov tretman. To bi moglo biti zato što su najviše izmijenjeni u odnosu na normalne stanice, pa je zato imunološki sustav koji se počinje oporavljati u stanju lako prepoznati te stanice. Slično tome, izvrsni rezultati postižu se kod raka jajnika, čak i nakon nekih tretmana kemoterapijom. To ne implicira da druge malignosti ne reagiraju. Međutim, kao što je istaknuo dr. Gerson, neke vrste raka žlijezda, uključujući rak dojke i prostate, smješteni su u žlijezdama čiji su ulaz i izlaz zatvoreni tumorskim stanicama. To svježe oksigeniranoj krvi, obogaćenoj enzimima i imunološkim tvarima, otežava pristup malignim stanicama i njihovo ubijanje. S vremenom se taj problem riješi i ti tumori također budu uništeni. Međutim, to može objasniti zašto je tumorima prostate i dojke potrebno nešto više vremena da se povuku.
Pacijenti moraju razumjeti da, čak i kada njihovi tumori nestanu, oni još nisu potpuno izliječeni. Ono u čemu se je dr. Gerson najočiglednije razišao u mišljenju s ortodoksnom onkologijom bilo je njegovo shvaćanje da, kod raka, tumor nije bolest nego tek simptom temeljnog sloma tjelesnih sustava. Drugim riječima, rak nije stvar (tj. tumor) nego proces koji obuhvaća cijeli organizam.
Stoga je od presudne važnosti to što nestanak tumora znači samo da su reakcije obnovljene do točke uklanjanja prijetnje životu pacijenta, ali to nije isto što i izlječenje. Pravo, potpuno izlječenje može se dogoditi samo kad su svi pacijentovi organi obnovljeni, doslovno ponovno izgrađeni, od najbolje ekološki uzgojene hrane i uz nastavak detoksifikacije. Ozdravljenje je gotovo tek kad se oštećena zatrovana jetra očisti i obnovi do što je moguće normalnijeg stanja. Teškoća je u tome što ne postoji nijedan test koji bi pokazao koliko je jetra obnovljena i kako funkcionira. Testovi jetrenih enzima korisni su ali nepotpuni. Pacijent može imati «normalne» rezultate testova čak i ako je malignost još uvijek prisutna. Kemijski sastav krvi, krvna slika i analiza urina pokazuju samo da osnovni organi ponovno funkcioniraju u dovoljnoj mjeri da se tijelo može liječiti.
Pacijent koji se oporavlja može postati uznemiren ili razočaran kad mu se sve ovo objasni. Ipak potreba da se postigne potpuno izlječenje mora biti iznad svih drugih čimbenika. Ako se u potpunosti ne razumije razlog za ovo, postoji rizik. Kada rezultati svih testova postanu «normalni» tumori više nisu vidljivi. Lokalni liječnik, neupoznat s Gersonovim principima, tada kaže pacijentu da je «u praktičnom pogledu» izliječen. Pacijenti prekinu s terapijom, dobiju recidiv i umru. Nažalost, to se dogodilo više nego jednom, čime je izgubljeno mnogo napora, nade i dragocjenih života.

Primjeri
Zbog duge, uspješne povijesti liječenja raka Gersonovom terapijom mogli bismo uključiti dovoljno studija slučajeva da ispunimo cijelu knjigu. I doista, dostupna je i posebna knjižica u kojoj su zabilježena izlječenja raznih vrsta raka. Ovdje ćemo opisati dva slučaja kako bismo ilustrirali kako tijelo mora trpjeti sve veće štete prije nego što se pojavi zloćudna bolest. U oba slučaja pacijenti su bili premladi (32 i 42 godina) da bi bolovali od raka.
D. L. s tri je godine preboljela upalu pluća. Godinu dana kasnije izvađeno joj je slijepo crijevo. Tijekom tinejdžerskih godina imala je manjih zdravstvenih problema a, u svojim ranim dvadesetima dobila je niz upala mjehura koje su bile tretirane antibioticima. Oni su svladali infekciju, ali se naselila kandida. Lijekovi su uklonili taj problem, ali se vratila upala mjehura, koja je opet bila liječena antibioticima. Stvoren je ciklus koji je potrajao nekoliko godina. D. L. je pala u depresiju pa je bila tretirana antidepresivima. Nakon kontinuiranog tretiranja lijekovima oboljela je od neobično agresivnog limfoma koji, kako joj je rečeno, nije reagirao na konvencionalne tretmane. Umjesto toga, ponudili su joj transplantaciju koštane srži. Odbila je i umjesto toga započela je s intenzivnom Gersonovom terapijom koje se vjerno držala otprilike tri godine. Na kraju tog razdoblja više nije patila ni od jednog od svih svojih problema – limfoma, upale mjehura, kandide i depresije. Odonda je cijelo vrijeme dobro.

D. W. je kao mlada djevojka bolovala od depresije i napada panike. Bila je pod antidepresivima tijekom dvadesetih i tridesetih godina. Usprkos konstantnom tretiranju lijekovima njeni napadi panike pogoršavali su se do točke kada više nije mogla biti sama u sobi, izaći na ulicu ili družiti se s ljudima. U svojim kasnim tridesetima oboljela je od dijabetesa. Godine 1955. u dobi od 42 godine, trpeći jake bolove, prijavila se u bolnicu San Antonio Community Hospital u Uplandu u Kaliforniji. Dijagnoza je bila karcinom lijevog jajnika, s metastazama na maternici i desnom jajniku.
D. W. su podvrgnuli histerektomiji, s rekonstrukcijom stijenke rektuma. Istovremeno su pronađeni brojni čvorići na debelom crijevu i trbušnoj stijenci, ali mnogi čvorići, kao i presadnice na vaginalnoj stijenci, ostavljeni su na mjestu. Pored toga, MRI pregled (magnetna rezonancija) otkrio je cistu na lijevom bubregu pacijentice. Liječnici su uvjeravali D. W. da smjesta počne s kemoterapijom i ona je dogovorila sastanak. Međutim, dan prije toga, nakon opsežnog istraživanja, pronašla je informacije o Gersonovoj terapiji, otkazala kemoterapiju i umjesto toga otišla u Gersonovu kliniku u Meksiko. D. W. je ostala na Gersonovom protokolu dvije godine i izliječila se od svih problema. Nisu joj bili potrebni hormoni za kontrolu njene kirurški izazvane menopauze ili lijekovi za kontrolu njenog dijabetesa. Napadi panike su prestali, a cista na bubregu je nestala.

http://www.teledisk.hr/svjetlost/index.php/izabrani_tekstovi/citaj/50