PRAKTIČNI POSTUPAK ZA OSTVARENJE DUBOKOG DUŠEVNOG MIRA I TRAJNE SREĆE

 

 

U prethodnim tekstovima govorili smo o tome koja je razlika između relativne sreće koja proizlazi kao posljedeica relativnog mira, „mira na staklenim nogama“, i apsolutne sreće koja je posljedica trajnog duševnog mira. U ovom tekstu ćemo dakle odmah preći na praktičan postupak koji nezaobilazno, odnosno direktno vodi do našeg konačnog cilja, a usudio bih se reći i do konačne, krajnje svrhe života, a to je ostvarenje apsolutne sreće, kada više nema želja koje bi se javljale kao posljedica našeg osjećaja nepotpunosti, neispunjenosti.

 

Da još malo pojasnimo pojam sreće prije nego pređemo na sam opis „Direktnog Puta“. Apsolutna sreća, kao što i samo ime govori nema svoju suprotnost jer nije relativna kategorija, kao relativna sreća koju neizostavno prati i njena vjerna sestrica imenom, frustracija. Apsolutna sreća nije emotivni osjećaj, nije euforija koju pak prati depresija, i u stvari ne spada u domenu osjetilnog doživljavanja. Apsolutna sreća ili Blaženstvo je mir koji nadilazi razum i osjećaje, mir koji je stanje potpuno pročišćenog (prosvjetljenog) uma.

Blaženstvo je dakle stanje svijesti, a ne osjetilni, emotivni ili mentalni osjećaj. Kada steknemo svijest blaženstva, to ne znači da nećemo i dalje doživljavati osjetilna, emotivna i mentalna iskustva, već to znači da nas ta iskustva kakva god ona bila, poželjna ili nepoželjna, više neće moći zavesti i uplesti nas u ovisnost ili averziju, već prema tome da li su poželjna ili nepoželjna.

 

Ostvarenje takve čistoće uma koja automatski dovodi do blaženstva (popularnog samadhi-ja u yoginskoj terminologiji), najbrže i najdirektnije se postiže najjednostavnijom i najmoćnijom tehnikom koja se zove „Direktni Put“. Sinonimi za Direktni Put su: Samoistraživanje, Motrenje, Atma-Vichara (sanskr.), Self-Attention (engl.), itd.

 

PRAKTIČNI POSTUPAK ATMA-VIĆARE

 

Za ovu tehniku ključni „alat“ je jedno pitanje koje se sastoji od tri riječi. To pitanje s pravom možemo nazvati pitanjem koje oslobađa um. To  pitanje je: „TKO SAM U STVARI JA“?

Znam da ćete odmah reći da ste to znali i da je to jedna od najstarijih tehnika koja vodi do blaženstva, ali vjerujte mi da nakon tridesetak godina rada na sebi mogu reći iz iskustva da se ona uglavnom i u najvećoj večini krivo koristi i ne razumije se njena suština, tako da su nastale mnoge različite varijante ove tehnike kontemplacije, ali koje nisu dovele njihove praktikante do željenog cilja.

 

Objašnjenje tehnike koju ćemo od sada zvati Atma-Vićara (Atma=Duhovna Duša , Vićara=Motrenje......sanskr.), a koju ćete dobiti ovdje, provjereno je i sigurno vodi, ukoliko se ispravno i marljivo prakticira, direktno do željenog cilja....blaženog stanja svijesti.

 

1. Sjednemo  udobno ili u neku asanu na podu ili na udobnu stolicu ili fotelju, a ukoliko smo sigurni da nećemo zaspati, možemo i leći, jer za ovu tehniku nije toliko važan  položaj tijela (osim da je udoban i da nam neudobnost ne odvlači pažnju) koliko jednousmjerenost (sabranost, fokusiranje) PAŽNJE. Poželjno je da nas za vrijeme  dok vježbamo ništa izvana (vanjskog svijeta) ne uznemirava, ili barem da te eventualne vanjske smetnje svedemo na minimum koliko imamo uvjeta. Oni koji prepoznaju snagu i moć ove fantastične tehnike, neće podleći lukavim strategijama i trikovima ega o kojima smo govorili u prethodnim tekstovima, a koji bi u ovom slučaju bili usmjereni na sugestije tipa.....nije ovo za tebe, ti nemaš adekvatnih uvjeta, ima i drugih metoda...itd., a sve u cilju da jadnik preživi, jer je već poćeo mirisati da mu se ne piše dobro...:))). Sada smo dakle ostvarili udoban položaj tijela i imamo istinsku i iskrenu želju da konačno dokinemo vladavinu „njegove ekselencije lažnog ja“, i uspostavimo vladavinu    našeg istinskog Bića-Boga u našoj duši, a time i trajnu sreću ili blaženo stanje svijesti. Možemo preći na sljedeći korak.

 

1. Postanimo svjesni svog fizičkog tijela koje miruje u udobnom položaju i zapitajmo se u sebi, jesam li ja ovo tijelo koje sada ovdje sjedi (leži)? Ako sam ja ovo fizičko tijelo čije stanice se svakih cca. sedam godina potpuno zamjene novima, kako to da ja i dalje postojim, odnosno svjestan sam sebe, iako je moje fizičko tijelo (njegova stanična struktura) doživjelo potpun preobražaj. Drugim riječima kao da unutar svakih cca. sedam godina istrošeno tijelo umire i novo se rađa, ali ne umirem ja, odnosno svjest da i dalje postojim ali u uvijek obnavljavanom fizičkom tijelu. Dakle, ja nisam ovo fizičko tijelo, iako u njemu privremeno boravim kao u nekom hramu duha.

 

1. Sljedeći korak je da se upitamo, jesam li ja fizički ili emotivni osjećaji koji se javljaju kako na fizičkom tijelu tako i u mojoj duši? Kada bi bili ti osjećaji onda bi sa njihovim nestajanjem i vi nestali, ali iskustvo svih nas je da osjeti na tijelu i emotivni osjećaji u dušu nastaju i nestaju a mi i dalje imamo svijest o tome da nismo nestali već da i dalje postojimo. Dakle, ja nisam niti osjeti, niti emocije, iako sam ih svjestan(na) kada se pojave pa ih doživljavam , i isto tako sam svjestan(na) kada nestanu pa ih više ne doživljavam.

 

1. Da li sam ja u stvari mentalni aparat koji neprekidno obavlja mnoge funkcije i hrani se bezbrojnim, uglavnom besmislenim i ispraznim mislima? Kada bih bio(la), onda bih sa svakom novom mišlju (idejom, koncepcijom, stavom, gledištem, kutom gledanja, percepcijom....) koja se pojavi, bude neko vrijeme prisutna, doživljava promjene i nakon nekog vremena i nestane zamjenjujući se novom, i ja nestajao(la) i ponovno se pojavljivao(la), i tako u nedogled. Naprotiv, moje iskustvo je da sam uvijek prisutan(na), bez obzira na prisutnost ili neprisutnost neke moje misli. Mogu samo zaključiti da sam svjestan(na) nastajanja i nestajanja misli, koje se pojavljuju i nestaju poput mjehurića na površini uzburkanog mora. Dakle, ja nisam niti moje misli (ideje, stavovi, svjetonazori, koncepcije, percepcije.....).

 

1. Tko sam onda u stvari ja ?

Sada smo došli do točke kada, uvjereni prethodnim razmatranjem da nismo ništa od gore navedenog napuštamo mentalni proces, koji smo u prethodnih četiri koraka ukratko i koncizno opisali, i prelazimo na samu tehniku Atma-Vićare.

Tehnika Atma-Vićare je vrlo jednostavna, moćna i direktno vodi do razbijanja (uništenja, smrti) iluzije o tome tko si ti- štovani čitatelju, štovana čitateljice.

Ukoliko i dalje želiš živjeti u „blaženoj“ iluziji i nastaviti spavati i sanjati san o sebi kao nekoj jadnoj spodobi koja robuje svim mogućim ego-ovisnostima i navezanostima, te dakle i dalje ostati neslobodna i jadna, onda za tebe nije poželjno da radiš ovu jednostavnu i moćnu tehniku koja bi te direktno dovela do buđenja iz tvoje noćne more i oslobodila lukave aveti privida i nestvarnosti egoističnog života.

Dakle ako ipak želiš postati slobodna, neovisna, sretna osoba, za tebe je namjenjen sljedeći korak koji iskače van granica fizičko-emotivno-mentalnih pricesa i ulazi u područje Duha ili Svjesnosti same po Sebi. 

 

6.         Reci u sebi : Ja sam čista Svijest u kojoj se     sve događa, ali nisam njen sadržaj (kakav god on bio, poželjan ili nepoželjan). Sada  Ja-Svjesnost    fokusiram pažnju na Sebe (istu Ja-Svijesnost).

 

7.        Sada fokusiraj pažnju na svoje vlastito postojanje, na Ja Jesam. .....Samo budi budan i svjestan. Nemoj razmišljati o tome, već imaj snažnu intenciju (namjeru) da doživiš Sebe kao čistu svjesnost, da Jesi, da postojiš, direktno bez ikakovih zaobilaznih mentalnih pricesa. „Osjeti“, doživi intuitivno da si ti Svijest koja je sada svjesna same Sebe, ali pazi!!!!!! ne emocija, ne misli, ne tijela, nego Sebe kao Svjesnosti. Svijest je svjesna same Sebe, Svijest motri samu Sebe, Svijest svjesna Svijesti.....

 

     .PARADOKSALNA TVRDNJA!!!

Da li oko može vidjeti samo sebe osim u     ogledalu gdje je samo privid oka (odraz)? Da li možeš sam(a) sebi skočiti na rame? Da li lopov može uloviti sam sebe ako se preobuče u uniformu policajca? Da li postoji jedna svijest koja promatra neku drugu Svijest? Da li lažni ja može doživjeti Istinski Ja? Da li sjena može doživjeti svjetlost? Da li postoje dvije svijesti, dva ja? Naravno da ne postoje.Sve su to paradoksalne tvrdnje koje nas upućuju samo na Jednu Apsolutnu Istinu. Postoji samo jedna Svijest i samo jedan Ja i oni nisu različiti.....Ja i Svijest su sinonimi....“Ja Jesam“ je apsolutna stvarnost, to je Apsolutna Istina i To si Ti....(Tat-tvam-asi).

 

Nastavak slijedi....