Štovanje predaka i čuvanje uspomena..mislila sam da tu nemam što reći.. ne osjećam korijenje,nemam potrebu čuvati stvari ili uspomene iz prošlosti..jako rijetko se prisjećam svoje prošlosti..hmm zašto je to tako,ne znam..oduvijek me više privlačila budućnost, izmišljeni neobični svjetovi,mašta a ne stvarnost.. od malih nogu čitam sf i fantasy..djetinjstvo sam provela među knjigama,u mašti putujući svemirom.. uvijek sam gledala u nebo..kao da mi je tamo dom..eto, a danas se prisjetih bake..njenih priča,topline doma,dugih zimskih večeri,međimurskih pjesama..i da..baka je jako voljela ruže..često me znala pitati,da li ću se sjećati nje i tih večeri kad odrastem..govorila sam joj da ću se sjećati..a život ide,stvarnost,svakodnevica..i moram priznati da se nisam često sjetila nje i uspomena iz djetinjstva.. danas sam shvatila da sam i ne znajući pustila korijenje..dom je tamo gdje je srce..bako..suzna oka..ovo je u spomen na tebe..