NINOSLAV  ŠAFARIĆ

Povijest kabale

(Kabala znači usmena predaja ili tradicija, u doslovnom smislu «od usta - uhu»)

Kabala je drevan židovski ezoterijski svjetonazor, koji se oslanja na dublje tumačenje Tore (prvog petoknjižja Starog Zavjeta). Prenosio se isključivo usmenim putem, do III. stoljeća, kada je napisan Sefer Jecirah (Knjiga stvaranja). Židovstvo datira od Abrahama (otprilike 1600 pr. n. e.); kabala je stoljećima bilo tajno učenje, koje se prenosilo samo odabranim posvećenicima.

U početku razvoja kabale drevni su posvećenici u skladu sa svojom vjerom pokušavali shvatiti tajnu stvaranja i tako se približiti Bogu. Tora je bila neupitna istina i krajnja mudrost; sve što se je moglo shvatiti o svijetu, Bogu i čovjeku, prema njihovim vjerovanjima, moralo je biti zapisano u svetim spisima. Da bi u njih dublje proniknuli, stvorili su Gematriju, numerološki sustav koji slovima hebrejskog alfabeta daje brojčanu vrijednost, dobivenim brojevima simboličnu, i tako otkriva skriveno značenje teksta.

Vođeni bezuvjetnom vjerom u svete spise, kabalisti su stvorili izrazito složeno učenje, koje je pokušalo strukturirati sve stvoreno; Zemlju, nebesa, anđeoske legije i niz transcendentalnih razina postojanja. Izrađivali su Sigile, simbolične pečate koji su služili prizivanju anđela i demona; izrađivali su i talismane za praktičnu magiju, temeljenu na Gematriji.

Danas njihov rad zapisan u knjizi Sefer Jetzirah djeluje potpuno besmisleno; suvremena je znanost dokazima opovrgla genezu opisanu u Tori, i tako u potpunosti urušila sustav drevnih kabalista, koji su stvarali stoljećima.

Još uvijek postoje oni za koje je stvaranje svijeta opisano u Starom Zavjetu krajnja istina, nedovoljno protumačena, koji traže tajne ključeve za otkrivanje poruke iza doslovnog teksta; no, većina suvremenih kabalista shvaća da je prvo razdoblje bilo samo zabluda pod utjecajem autoriteta religije.

Kabala doživljava novi uzlet u španjolskoj židovskoj zajednici u XII. stoljeću. Tada je napisan Sefer ha-zohar (Knjiga obilja), potpisuje je Mozes Leon; u Zoharu se prvi put definira simbol Drveta života (u drugim prijevodima Drvo spoznaje). Zohar se temelji na ključnoj dogmi: Bog je stvorio čovjeka prema slici svojoj. Vođeni takvim uvjerenjem, kabalisti su stvorili sustav Drveta života, kao psihički motivator koji budi iskru stvaranja u čovjeku, i daje mu božanske osobine.Duh Zohara potpuno je različit od Sefer Jetziraha, čovjek više ne teži shvatiti božansku savršenost, on postaje bog, stvoritelj svijeta.

U Europi devetnaestog stoljeća misticizam postaje izrazito popularan, stvaraju se tajna okultna udruženja, koja bez rezerve prihvaćaju kabalu kao savršen sustav spoznaje i praktične magije. Udruženja poput Zlatne zore okupljaju elitu viših društvenih slojeva, koja kroz okultnu praksu želi spoznati dublje aspekte stvarnosti i vladati društvom. Simbol Drveta života postaje sredstvo praktične magije i temelj Zapadnog misticizma, oslobođen religijske pozadine. Kabala više nije tajno židovsko učenje, postaje svojina okultnih organizacija, koje nastavljaju razvijati njezin sustav.

U Velikoj Britaniji, autori poput Eliphasa Levija, Dion Fortune, Alistera Crowleya i njegova učenika Israela Regardjea, pišu knjige koje veličaju magiku i Drvo života, kao sredstvo magijske prakse. U početku knjige temeljene na kabali objavljuju samo teoriju ili namjerno iskrivljuju praksu (knjige Alistera Crowleya), dok Israel Regardje nije potpuno otvoreno opisao rituale koji su se koristili u okultnim organizacijama.

Danas se kabala unutar židovske zajednice podučava rijetko; tradicionalni sustav razvijaju razne kabalističke (nežidovske) struje i pojedinci posvećeni misticizmu i magiji.

Nastavlja se