I prije nego si ušao u moj svijet, zahvalila sam se što ćeš biti tu. Kad su bijele magle najavile svoj dolazak, pustila sam pokretni most iz mog svijeta u tvoj, a mahovinom zarasle staze počele su se povijati pod tvojim koracima... Iz daleke galaksije je stigla poruka, jasna, kristalno oblikovana i prepuna tebe... Kao darove dobih miris ruža, vina i tvoje duše, te čiste duše što sad spava pokraj mene. Prizor je bio sjajan, ja sam bila zbunjena. Razigrane duše primih te u svoj život, u svoj dom, u svoj zagrljaj... Lice tvoje, sa puno iskustva, zauzelo je počasno mjesto na jastuku do mene. Ne znam za kraj. Sa tvojom dušom oči ne gube sjaj, uz tebe sve lunarne svjetlosti spojene su u jedan niz što mi daje svijetli put kroz tamu života. Sjećanja, kao čuvari jednog vremena, stoje na vratima srca i polako tonu u san. Ponekad ih probudim i kao priviđenje pregeldam to vrijeme zanesenjaka, lutalice i mistika. U očima plavim od neba, u duši čistoj od izvora i istine pronašla sam svoj kutak nemira. Život i svijet su me opili svojim zlatnim bojama, svijest sve više tone u podsvijest i otkriva tamne koridore prema kojima ne idem više sama. Iz površnog svijeta ulazim s tobom u moje dubine, a ti se tamo osjećaš kao riba u vodi... I prije nego si ušao u moj svijet, znala sam da ćeš doći... Najavile su te guste bijele magle prošlosti, tamna svila svemira i nježna glazba tvoje duše što je godinama dopirala negdje iz daljina i pripremala me za tvoj dolazak.