Kroz spuštene rolete doma moga provlače se zračci sunca stvarajući predivne trakice svjetla na oštrim listovima kućne palme. Na čvrste konope kačim jastuk, mokar od suza... Nebo se crveni. Bura će... Sve je u redu. Sve je u najboljem redu.
U mojim su očima samo bile teške i slane kapi mog vlastitog mora. Malo sam zaronila pa su trepavice otežale od sitnih kapljica sa dna. U mulju, u pijesku pronašla sam davno skrivenu tugu koja je poželjela isplivati. Bože, što je teška bila! Skoro me ukopala na dnu. No, srećom, u moru je sve znatno lakše pa sam joj ispunila želju - dovukla je do površine mora i otplivala uz nju djelić svog puta. Poljubila je, oprostila se, jer ona plovi u suprotnom smjeru. Sigurno ću je, u moru života, opet sresti, ali sad je sve opet u redu. Sve je u najboljem redu...