Predator protiv predatora

Igre koje draž dječaštvu  daju  i kojih se čitava života sjećamo mogu krenuti i drugim smjerom pa se radost često pretvori u nešto što ne želimo. I naš Borivoj kao dječak zacijelo i danas pamti kako je bezazlena igra   na šumovitim brežuljcima Zagorja  mogla  završiti i bez radosti. A što o tom događaju reći ? A reći treba ne samo radi njega nego i svi inih koji mogu u takve neprilike upasti, djeci savjeta nikada dosta, pa zato nikada nemojte si zamjerati  ako ste s njima pretjerali.

I Borivoju  je toga ljeta smetala jara karlovačkog asfalta i pustoš grada a nedostajali prijatelje koji su na more i  drugdje  otputovali, pa je cmizdrio danima a roditelji smišljali  kamo ga poslati i želji mu udovoljiti. Kamo s malim Borivojem koji je tek drugi je razred  završio a već ga  dobrano pustolovi duh  spopao ? I tako on piše pismo baki u Zagorje i već se na put sprema a roditeljima ništa drugo nije preostalo nego  ga na put otpremiti.

Maše on njima iz vlaka  pa jedva čeka da se maknu s kolodvora, knjiga o predatoru koju sobom nosi važnija mu je od njihova cmizdrenja. Vuk je predator a ne  gepard iznenadi se Borivoj. Da dobro ste čuli Vuk i niti jedna druga životinja. Nije niti čudo jer pored drugih superiornih karakteristika  trči brzinom od 65 kilometara na sat i to bez prekida puna dva sata pa je uzalud  gepardu brzina od 100 kilometara koju može trčati samo nekoliko sekundi. I to nije sve, brzinom od 54 kilometra vuk može juriti neprekidno dvanaest sati. Eh kad bi Borivoj mogao vuka zajahati, brzo bi u Zagorju bio a na parnjaču ne bi niti ni pomislio jer dok s njom se u Zagorje doveze obraz mu garav bude.

I već se  drugog dana orilo zagorskim bregima, Borivoj i dječaci igre smišljali i radovali se na sav glas. A onda jedno veče  nestašluk ga spopade pa se grupi ljudi koji u šumi kraj vatre  blagovala prase s ražnja dugačkog  i  masne zalogaje zalijevala vinom iz velike bačve, prikrade pa ih iz grma zelenog gledao. Skoro da u gaće nešto ne napravi od strave koju oboružani  ljudi svojim izgledom i ponašanjem odavali. Razbojnici oni bijahu u bijegu pred zakonom, pa kad Borivoj iza grma pošto ga skakavac prestraši iskoči, s lakoćom ga zgrabili pa ruke mu za stablo vezali.

Ha! Nisu oni bilo kakvi razbojnici, pa da si dozvole da ih jedan balavac izda, i kad vino ispiju u bačvu ga zatvore a dok ga netko izbavi oni će daleko biti. Onako ošamućen od vinskih isparenja  zbog kojih i danas trpi nije niti primijetio kada su otišli a kamoli da sazna da li je noć ili dan. Kako mu je samo tijesno u bačvi bilo. A kad začuje da snažne čeljusti svinjske kosti lome znao je da je predator blizu. Uplaši se Borivoj vuka pa na dno bačve sjedne i kada on nehotice  svoj rep u otvor gdje čep trebao biti stavi, dogodi se čudo.  Već je onda Borivoja  silna pamet spopala pa  ga za rep čvrsto uhvati, poviče: «Uuukuuurjooo» a vuk u trk se dade  dok je bačva za njim poskakivala po zagorskim bregima. Trenje zagrije  bačvu pa u njoj sparno kao u sauni bilo, tako da se jadan dječak znojio a iz tura mu se dimiti stalo. I kad se duge na bačvi od trešnje malo razmaknu  Borivoj  ugleda poznate mu predjele i staze. A vuk samo zbog brzine  predator i ne bi mogao biti kad i njega  pamet kao  Borivoja ne bi krasila . Znao je da ovaj rep neće ispustiti dok ga pred kuću ne doveze pa  put Karlovca potrči dok još snage ima .

Silni tresak se začuje kad vuk s bačvom o dvorišna vrata udari i plač  dječaka koji iz bačve ispadne što zbog straha što zbog neplaniranog povratka. Novine niti spomena o tom događaju donijele nisu samo o vuku koji u središe Karlovca zaluta.

Članak preuzet iz «Novih priloga za biografiju Borivoja Bukve»