kad kažemo da je nešto savršeno, tada većinom mislimo da je to nešto što nema nikakvih mana i da se tu ništa ne treba dodati ili oduzeti, jer savršenstvo ne podliježe dodavanju ili oduzimanju-inače ne bi bilo savršeno......
kad govorimo o ''savršenim'' ljudima, tada mnogo ljudi ima ''sliku'' nekog tko ima sve moralne i karakterne vrline koje nesebično upražnjava u životu.......puno ljudi koji danas rade na sebi, imaju tu potrebu da su prihvatljivi i sebi i drugima, da su dobri, tolerantni, humani, strpljivi ( i sa svim ostalim vrlinama).....
naravno da tim vrlinama trebamo težiti i da su one itekako poželjne, ali ne treba smetnuti sa uma, da je i trenutno naše stanje, kao i stanje drugih, potpuno savršenstvo.....
savršenstvo je skup vrlina i mana, ljubavi i straha, u upravo tom omjeru, koji osoba tog trenutka posjeduje......
nije savršenstvo skup vrlina na jednom mjestu.....
mislim da bi jedno takvo percipiranje sebe i drugih, donijelo manje stresa, a više razumjevanja i tolerancije prema sebi ali i drugačijim stilovima života....
p.s.hvala svima na dosadašnjim komentarima.......budite i dalje blagi-nov sam u pisanju.....