Iz prakse je poznato da stalno "po glavi" nam se motaju kojekakve misli i iz trenutka u trenutak kako se misli "šaltaju" iz jedne situacije putem asocijacija mi imamo emotivne oscilacije.

Tako  da je poznata i lako uočljiva kod ljudi nagla promjena ničim izazvana okolinom, nekontrolirano ponašanje a u težim slučajevima i sam zločin.

To je kod žena ponekad izraženo jače u trenutcima PSM-a kada i hormoni  pojačano djeluju.

Kako svako iskakanje s tračnica ravnoteže najprije izbacuje iz normalnog ritma samu osobu kojom hara moždana oluja tako i bliski ljudi u obitelji pate pa i cijelo društvo.

Jer mnogo pojedinaca u globalu čine kolektivnu svijest.

Svjesnim radom na sebi i otpuštanjem  negativnih emotivnih naboja kojima smo dopustili da se kao čičci nalijepe na nas i svakim novim korakom bockaju nas.

Svakako ne pomiješati potiskivanje i otpuštanje (praštanje) jer potisnuta rana peče, mnogo bola u zatvorenoj posudi buja kao para u Pretis loncu gdje neminovno dolazi do eksplozije.

Ako se osvrnemo na jedan problem koji smo imali u iskustvu, sjetite se, svi smo ih imali, jedan maleni koji kao crv ne da nam mira, ne da nam spavati kada se toga sjetimo opet iznova osjetimo bol zbog uvrede. I zapitajmo se?

Zašto opet i opet mene bole te riječi, taj postupak?

Ali sada, baš sada u ovom trenutku ne postoji ni osoba koja nas je uvrijedila, ni situacija, niti sam ja  više ona ista... pa zašto da opet isponova proživljavam istu situaciju i doživljavam emotivnu bol.