Adresa bloga: http://ukleta.blog.hr
" Danas sam dobila cvijeće "
" Nemam pojma zašto je to sve tako. Zašto meni Bog ne može dati to malo sreće? Valjda stvarno želi da si prosviram glavu. Da se otrujem glupim tabletama za živce koje pijem zato da mi život ne bude takvo sranje i da budem koliko- toliko smirena. He' s just making me cry all the time. I što da kažem? Trpim. Zato što je on takav kakav je i ne može se kontrolirati. Ne može se kontrolirati i sve više sliči mom ocu. Voljela bih ga vidjeti na mom mjestu. Voljela bih da bude normalan kao na početku naše veze. Voljela bih da sve bude kao prije. Zaista ga volim, no on se ponaša prema meni kao prema smeću. I znam da bi me volio udariti. Volio bi to. A onda bi mu bilo žao. Kao svaki put. Kao uvijek kada mi kaže sve one grozne stvari. I ne želi mi odgovoriti kada ga pitam zašto mi to radi. Ponaša se kao da ništa nije bilo. "
To me podsjeti na pjesmu čije ime nosi ovaj post. Ne shvaćam koja je to bolesna muška zadovoljština nanositi ženama bol. Ženi kojoj se pred oltarom i Bogom zakleo na vječnu ljubav. Koja je možda majka njegove djece i koja ga voli. Zar su svi muškarci obične svinje koje ženu iskoriste i nanose joj bol kako bi joj dokazali da je manje vrijedna? Ili samo uživaju u tuđoj patnji?
Prevaranti. Svi su u početku tako dobri i kulturni, brižni. Jer ih još dobro ne poznaješ. A onda počnete živjeti zajedno i ti uvidiš da je on sve samo ne čovjek u kojeg si se zaljubila. Ponaša se kao kuđak i u svakoj tvojoj pogrešci traži razlog da te maltretira. Ne branim žene koje se kurvaju, varaju svoje muževe, već one koje se muče, trude biti potpora i njemu i djeci i koje su zapostavile sve živo kako bi brinule za njega.
I ponašaju se kao životinje. Misle da si njihovo vlasništvo. Bojiš ga se, jer misliš da bez njega ne bi mogla živjeti. Misliš da ti je nužno potreban. To je prva greška. Jer su sve žene sposobne živjeti same, samo im oni utuve u glave da nisu. Zato je bitno da žena ima vlastite prihode i osigura si mjesto gdje će otići, u slučaju da stvarno dođe do toga da nema kamo. Što je najgore, uvijek svi misle kako su žene same krive za sve što im se događa. A to je istina. Jer se nijedna ne želi zauzeti sama za sebe, već se poklope i misle da tako mora biti i da moraju trpjeti radi djece.
A ne morate. SAMO SE PODSJETITE DA VRIJEDITE. SAMO TO. I NE DOZVOLITE DA VAM IDIOTI I STRAH UPRAVLJAJU ŽIVOTOM. I NEMOJTE MISLITI DA GA MORATE TRPJETI JER GA VOLITE. On će kad- tad shvatiti da ta ljubav prema vama blijedi. I neće se ustručavati to pokazati.
Danas sam dobila cvijeće
makar mi nije ni rođendan,
niti naša godišnjica.
Jučer me nazivao
pogrdnim imenima
i govorio mi ružne riječi
koje su me povrijedile,
ali ja znam da mu je žao i da me voli
jer danas sam dobila cvijeće.
Danas sam dobila cvijeće
makar nije moj imendan
niti neko slavlje.
Jučer me kasno u noći stisnuo uza zid
i počeo me gušiti.
Probudila sam se sva natečena, puna masnica koje skrivam,
ali ja znam da mu je žao,
jer danas sam dobila cvijeće.
Danas sam dobila cvijeće,
makar nije bilo posebnog razloga za to.
Jučer sam dobila batine i bilo je najgore do sada,
nos mi je krvavio, a rebra su mi slomljena,
Bojim ga se napustiti, jer kako ću sama,
a znam da me voli i da mu je žao
jer danas sam dobila cvijeće.
Danas sam dobila cvijeće jer
Bio je moj sprovod,
Jučer me konačno ubio,
Da sam bar znala prije i ostavila ga
I ja bi sada bila živa.
Ali ja znam da mu je žao,
jer danas sam dobila cvijeće...
Post je objavljen 07.03.2008. u 12:47 sati.
Adresa bloga: http://ukleta.blog.hr