Zbilo se nešto veliko u Vremenu i Prostoru, u Svemiru: dogodilo se rađanje, početak života nove galaktike u hladnom i tamnom ogromnom prostoru, ispunjenom ponajviše Prazninom, ali je mnoštvo galaktika radoznalo u toj Praznini-Vremenu-Prostoru gledalo porođaj Majke Svemira.
Sve su se ostale galaktike pomakle, dale su prostora pridošlici, primili novu i mladu galaktiku plavičastog sjaja u svoje jato, svoje ogromno društvo, koje je plutalo u Crnini sjajeći bljeskavim sjajem.
U bolu porođajnih muka, pridošlica je zasjala prekrasnim bojama, plinovi su se stapali, praskali, odašiljali poruke svoje prisutnosti u svaki kutak Velikog, pozdravljajući Stvaranje, slaveći svjetlost.
Udaljena mnogo svjetlosnih godina, jedna je stara galaktika, čiji se sjaj polako gubio, radoznalo gledala u novu ljepoticu na Velikom. Nikad još nije vidjela toliku ljepotu. Što ju je više gledala, više ju je privlačila. Odluči prići novoj i mladoj galaktici, koja se vrtjela pomamno u crnini Velikog.
Počela je putovati prema njoj, postižući umalo punu svjetlosnu brzinu, a opet polako, jer daljine su to ogromne, čak je i brzoj svjetlosti bilo potrebno mnogo godina da joj se približi.
Staroj se galaktici mlada sve više i više dopadala, zaljubila se: pomamno je jurila prema mladoj i još pomamnije joj slala svoje ljubavne poruke na koje mlada nije odgovarala, nije ih ni primjećivala, jer bila je mlada, prekrasna, okružena pažnjom i mislila je da tako mora biti.
Mnoge su joj divno svjetleće galaktike udvarale.
NGC123456, koja je prva primijetila njenu neobičnost, njenu ljepotu, očajno je žurila i sve više ubrzavala ionako mahnitu brzinu približavanja prema mladoj NGC992000.
NGC123456 je primijetila kako ima mnogo suparnika i u pomamnoj strasti još više ubrza kretanje, a ne bi li preduhitrila svoje suparnike, pošalje žuto-svjetleći zaručnički prsten mladoj NGC002000, koji se pažljivo omotao oko nje, štiteći je od ostalih udvarača, šaljući poruku o ozbiljnim namjerama NGC123456.
Prekrasan je to bio zaručnički prsten: mnoge su galaktike zavidno uzdahnule, uživajući u njegovoj ljepoti i žaleći što nije poslan njima.
Mlada NGC99200 konačno primijeti NGC123456, pomno je promotri i bi oduševljena silnom veličinom i još silnijom brzinom, kojom se NGC123456 mahnito približavala. U hipu, koji je Vječnost, shvati veličinu ljubavi koju NGC123456 gaji prema njoj!
Isti tren zaboravi na ostale udvarače i sjajno zatreperi Vremenom-Prostorom, šaljući poruku, a Prsten je zatitrao radosno, shvaćajući da je ispunio svoju dužnost. Njegov je sjaj prenio poruku, još više: poruka je radosno dočekana!
Zaljubljene su galaktike hrlile jedna prema drugoj, nestrpljivo očekujući susret. Brzine su se još više povećavale, a one se još više i još brže približavale! Drhtale su i svjetlost je njihova treperila u crnilu Velikog.
Srele se u jednom kozmičkom trenutku, čitav je Svemir zadrhtao, sudar je bio epskih razmjera, ništa više nije bilo isto, mnoge su nove gromoglasno i plamteći blještavo eksplodirale, supernove još i jače, više, bogatije; pomahnitalo slavlje Velikog.
Prožele su jedna drugu, stopile se u Jedno, zajedno disale u istom ritmu, treperile su njihove bezbrojne zvijezde, Svemir postao još bogatiji, mnoge mlade plavičaste zvijezde se rodile, mlada Sunca zasjala po prvi put, koja će u budućnosti možda grijati nekog radoznalog, koji će postavljati pitanja: zašto se neke galaktike udaljavaju jedna od druge, a druge približavaju!
(napisano 29.05.2005)
Copyright © 2009. misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".