Moje vječne dileme i sumnja. I tako sam se našla opet pred jednom dilemom. "Da li je osjećaj ponekad dovoljan ili ama baš uvijek trebaš nečiji savjet? Kada sam uvidjela da me stvari oko mene guše i da se loše osjećam u svojoj vlastitoj kući,počela sam se rješavati svega što mi je oduzimalo dobru energiju i tjeralo me da se namrštim svaki put kada bi pogledala taj predmet. I tako malo po malo,kuća se praznila a ja sam otkrila da jako volim ležati na podu i ne raditi ama baš ništa osim slušati tišinu. To mi odnosi sav nemir i napetost iz mene. Opet uživajući u tom miru na svom podu,počnu me nervirati moje boje na zidovima. Obojim ja i zidove tako da mi je lijepo gledati u njih,melem za dušu. I tu se pojavi moja jako dobra frendica,doda par figurica svukud nekud po kući,ne govoreći puno o tome i moj dom poprimi mir i blagost koja nam svima dobro dođe. Međutim,kupimo stan u Zagrebu i ja zatražim mišljenje i pomoć nekoga tko bi se trebao kužiti u sve to,ali nisam zadovoljna. Nije mi ugodno ni na papiru a kamo li da tako uredim stan. Nije to mali stan,80-tak kvadrata i da se jako lijepo zbigecat,a on meni ukrade moju sredinu na po dnevnog boravka?!?! I šta sad?
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1309
OD 14.01.2018.PUTA