Babino pismo bratu iz 1947. godine...


Svima koji su mi odani:     sumnja

Dragi moj! Primio sam što si mi napisao i poslao; i našao u tome nabujalu poplavu tvoje odanosti i ljubavi, s podvodnim strujama sumnje i tjeskobe. Daj mi da ti kažem da je nemoguće proniknuti srca i dokučiti prirodu đnanija (onih koji su stekli duhovnu mudrost, jogija, trapljenika, svetaca, mudraca i njima sličnih). Ljudi su obdareni različitim značajkama i imaju različita mnijenja; i tako će svako suditi na temelju svog kuta gledanja, govorit će i raspravljati u svjetlosti svoje prirode.
Ali nama se valja držati vlastite ispravne staze, vlastite mudrosti, vlastite odluke, a da nas ne dotiču javne prosudbe. Kao što kaže poslovica, samo stablo bogato rodom prolaznici gađaju kamenjem. Dobri su vazda poticaj zlima da ih kleveću; zli su vazda poticaj dobrima da ih preziru. To je priroda ovog svijeta. Bilo bi začudno kad se takve stvari ne bi događale.
Ljude treba više žaliti no što ih treba osuđivati. Oni ne znaju. Nemaju strpljenja da presude što je pravo. Previše su puni požude, bijesa i umišljenosti da bi vidjeli jasno i saznali u potpunosti. I tako, pišu svakojake stvari. Kad bi samo znali, ne bi tako ni govorili ni pisali. A ni mi ne bismo smjeli pridavati značenje takvim primjedbama, ne bismo ih smjeli uzimati k srcu, kao što ti, izgleda činiš. Istina će svakako jednoga dana pobijediti; neistina nikada ne može dobiti bitku. Neistina može naoko nadvladati istinu, ali njezina će pobjeda izbledjeti i istina će sebe obznaniti.
Nije u običaju velikih da se nadimlju od ponosa kad im se ljudi klanjaju, niti da uzmiču kad im se podruguju. Kako stvari stoje, nema toga svetog štiva koje bi propisivalo pravila življenja velikih, načela i stavove koje bi oni morali imati. Oni sami zanju put kojim moraju ići; njihova mudrost upravlja njihovim postupcima i čini ih svetima. Oslonac na sebe i dobrotvoran čin-to dvoje su njihove naročite oznake. Oni također moraju promicati dobrobit svojih sljedbenika i dopuštati im da užiju plodove njihova rada. Zašto da tebe osvaja briga i pometnja, sve dok se ja pridržavam ova dva načela? Napokon, ni hvala ni pokuda općinstva ne može taknuti atmu, stvarnost; one mogu dotaći tek vanjski tjelesni oblik.
Ja imam zadatak; uznjegovati cijelo čovječanstvo i osigurati za svakog život pun anande (blaženstva). Ja imam zavjet; povesti sve one koji su odlutali sa staze pravičnosti natrag u dobrotu, i spasiti ih. Privržen sam "poslu" koji volim; da uklonim patnje siromašnih i da im dadem ono što im manjka. Ja imam "razloga za ponos", jer ja po pravdi izbavljam sve koji mi se klanjaju i obožavaju me. Ja imam svoju definiciju "pobožnosti" kakvu očekujem od onih koji su mi odani; da s jednakom odvažnošću primaju radost i bol, dobitak i gubitak.
To znači da nikada neću napustiti one koji se vežu za mene. Kad sam tako obuzet svojim dobrotvornim radom, kako Mi ime ikada može potamnjeti, kao što ti misliš? Savjetovao bih ti da ne haješ za takva bezumna naklapanja. Mahatme ne stječu svojih veličina zato što ih je netko nazvao velikima; niti bivaju manji zato što ih netko naziva malima. Samo oni ništaci koji se odaju opijumu i ganđi (marihuana,opojna trava), a tvrde da su nenadmašni jogiji, samo oni koji se razmeću navodima iz svetog štiva da bi zadovoljili svoje sladokusje i oholost, samo oni koji su prašnjavi, isušeni knjigoljupci, kočoperni zbog svoje domišljatosti i raspravljačkoga umijeća, samo će oni podleći pohvalama i pokudama.
Zacijelo si čitao životopise svetaca i bogolikih osoba; u tim si knjigama morao naići čak i na opakije laži i još podlija podmetanja kojima su ih obasipali. Takva je sudbina mahatmi posvuda i u svim vremenima. Pa zašto onda te stvari tako k srcu uzimaš? Zar nisi čuo da psi laju na zvijezde? Koliko će dugo tako lajati? Prava će vrijednost ubrzo pobijediti.
Ja se neću odreći Svoje zadaće, ni Svoje odluke. Ja znam da ću ih provesti do kraja; i čast i ruglo, slavu i sramotu što bi mogle proisteći iz Moga bavljenja, ja dočekujem s nepomućenim istomišljem. Unutra, u Sebi, Ja ne marim ni za jedno ni za drugo. Moj se rad odvija u vanjskom svijetu; Ja govorim i krećem se uokolo zaradi dobra vanjskoga svijeta i zbog najave svoga dolaska među ljude, inače čak ni za to ne hajem.
Ne pripadam ni jednom mjestu, nisam vezan ni za jedni ime. Nemam ništa što je "moje" niti znam što je "tvoje". Odazivam se, kojim god me imenom pozovu. To je moj najprviji zavjet. Dosada ga još nisam nikome otkrio. Za mene je svijet nešto daleko, odvojeno. Radim i krećem se samo zbog dobrobiti čovječanstva. Nitko ne može shvatiti moju veličinu, ma tko da je taj, kakav mu god bio način ispitivanja, ma koliko dugo pokušavao.
Ti ćeš moći vidjeti tu punu slavu u nastupajućim godinama. Sljedbenici moraju imati strpljenja i ustrajnosti.
Ja ne marim niti mi je stalo da se ove činjenice razglase; ja nemam potrebe da pišem ove riječi, ja ih pišem jer znam da bi te zaboljelo kad ti ne bi odgovorio.

eto tako

tvoj Baba

__________________