kažu da su prvi znaci starenja kada počnemo žaliti za prošlim vremenima...

...ali pitam ja vas : " Gdje su ona dobra, stara vremena kada smo znali da su vjesnici proljeća visibaba i šafran u šumarku...te rotkvica i mladi luk na placu ?" Htjeli mi to priznati ili ne, stvari su se otele kontroli...

Ne znaš više tko je neuvjerljiviji, mladi luk ili Vakula koji nas svako večer uporno podsjeća da smo u proljeću. Te priroda se budi, te cvrkuću ptice...Samo da li cvrkuću da se ugriju ili od veselja?!

Sve je još kako - tako, dok ti dijete ne donese zadaću sa temom proljeća. Znaš što se od tebe očekuje, a opet teško ti je uvjeravati dijete da je za proljeće karakteristična kiša, kada ono kroz prozor gleda, kako bez moje životne filozofije pada snijeg.

Pardon, ni to više nije obično padanje snijega, već " pljuskovi snijega ", molt ću lijepo!

Zato ja svoje proljeće nosim u sebi tijekom cijele godine...Ovisno o životnoj situaciji, ono je kišno ili sunčano, a dežurni prognostičar je moj um koji sa manje ili više uspjeha daje prognozu za slijedeći dan!!!