MISLI JEDNOG BUNTOVNIKA

 

 

 

U kojem sam ja ovo svijetu, kad u zadnje vrijeme samo slušam o nekakvoj krizi, budućoj inflaciji, besparici, o propasti financijskih sustava...

Zašto smo toliko ograničeni ljudi, kad nam se sve vrti oko tog novca, zbog njega kao imamo hranu, sigurnost, krov nad glavom, neki sve užitke ovog planeta, ali i zbog njega ubijamo, ratujemo, varamo, uništavamo okoliš, postajemo hladne i proračunate osobe, postajemo bolesni, strašljivi...

A najviše me boli to što zbog novca uništavamo Majku Prirodu, zašto nas nije briga za Njom... pa ona nam daje zrak, vodu, hranu, krov nad glavom, sve ljepote za naše oči, osjećaj, dodir ruku... zašto, zašto...dođe mi da plačem....

 

Želio bih se probuditi i vidjeti neki novi svijet.... kada ne bi bilo više novca, kada bi svi bavili društvenim radom 4 – 5h, i tako imali više vremena za sebe, kada bi nam bilo svima besplatno omogućena zdrava hrana, voda, krov nad glavom, odjeća, sloboda, putovanja... a  za to samo odradimo rad za društvo, kao i danas, ali bez novca, bez zagađivanja prirode, bez nepotrebne proizvodnje, sve u skladu s prirodom...

A neki koji ne bi željeli takav društveni rad, nego ljenčarenje, a dajmo im samo hranu, vodu, malo odjeće, slobodu i stavimo ih u centar za lijene, pa nek lijenčare, pa možda jednom se osvijeste, pa bude od njih neke koristi... a svatko može biti od koristi društvu, pa bija on slijep i bez noge, jer svako želi se osjećati da pripada nekome i da nije niškoristi u životu.

 

Da ne ratujemo, ne proizvodimo oružije, da se okrenemo istraživanju čovjeka, prirode i svemira, da ne budemo više galaktička selendra kako kažu naša braća vanzemaljci, koja je opasna za sebe i svoje susjede, da budemo jedan poseban dio u svemiru.  

 

Zelio bih da se ne svađamo oko religija, u tko šta vjeruje, da dođemo do te razine da razumijemo i osjetimo što je pravi Bog...

 

Zašto je ljudima nepojmljivo živjeti bez tog novca? Pa kako se ne može roditi neki um i smisliti društvo bez novca, zašto danas toliki umovi imaju puste fakultete, doktorate, magisterije, ne znaju to izmisliti, zar se školuju da čuvaju ovaj utopijski sistem.

Zar je to tako teško, na primjer; pa ja imam stotine sati volonterskog rada, a nisam jedini, i lijepo mi je bilo raditi za moje prijatelje koji su u besparici, uvijek sam imao i hranu i zahvalu i uzajamno prijateljstvo, što je tu tako loše... meni je loše raditi za neki novac koji tako brzo nestane i onda počinju problemi...