Marija i Francek koji su muž i žena vjeruju u spiritizam i reinkarnaciju. Dogovore se da onaj koji prvi od njih umre, pokuša drugoga kontaktirati trideseti dan poslije smrti. Nesreća je htjela da je Francek poginuo u teškoj saobraćajki.
Prema obećanju koje mu je dala još dok je bio živ, Marija tridesetog dana pokuša ostvariti kontakt s Francekom na drugom svijetu. Tijekom seanse, Marija u transu zaziva: "Francek, Francek, Marija je tu, čuješ li me??", i pomalo ustrašenim glasom nastavlja: "O, Francek, kako mi nedostaješ! Kako li izgleda tamo gdje si sad?"

Konačno se javi Francek: "Prekrasno je, plavo nebo, kratko pokošena trava, zelene livade na kojima gotovo stalno sija sunce."
Marija plačući: "I što radiš većinu vremena?"
Francek: "Znaš, Marija, ustajemo prije nego izađe sunce, i nakon obilnog doručka ne radimo ništa drugo nego se seksamo. Nakon ručka, imamo dvosatni odmor i onda se nastavimo seksati do šest sati. Zatim večeramo i ako još možemo nastavimo se seksati sve do noći. Uglavnom to ovisi o spremnosti partnerice. Oko deset sati zaspimo. I tako svaki dan."

Marija, još uvijek plačući, ali ipak šokirana: "Pa to ne bi smjelo biti u raju?!? "
Francek: "U raju? Pa Marija, ja nisam u raju!"

Marija: "Šmrc, šmrc? Pa gdje si onda?"
Francek: "Ja sam ti sad zec u Međimurju".