Čim sam položila vozački ispit, najprije sam imala vježbanje vožnje s ocem. On je profesionalni vozač i držao je do svakog detalja! Počeli smo na obližnjem parkiralištu, pa sporednim ulicama, na kraju, na glavnoj cesti. Često smo se posvađali i bila sam sigurna da nikad više neću sjesti s njim u auto – do drugog dana. Od kuće do faksa gotovo napamet sam znala gdje moram usporiti, gdje pripaziti ako je mokra cesta,...

Ipak, najviše što me je naučio smatram da je upravo lijepo ponašanje u prometu. „Kad ne možeš brže voziti, daj se skroz desno, neka te zaobiđu onim koji žele. Ako te netko propusti, podigni ruku i pozdravi. Možeš pozdraviti s četiri žmigavca. Ako se nešto desi, stavi trokut i čekaj, ali makni se s ceste čim više možeš.“

Često se sjetim mog, dobrog tate i pitam se kakvu je on to školu prošao, a da je danas nema? Većinu sudionika u prometu nije briga za ostale vozače, osim za sebe same. Primjera za nekulturnu vožnju ili loše parkiranje, složit ćete se, ima bezbroj: od stajanja na cesti, u prometu, kako bi supruga gospodina vozača izašla ili možda njegova djeca (a što je s našim obiteljima???), pa onda gospodin vozač koji je na Maksimirskoj stao na glavnoj cesti pod četiri žmigavca kako bi skočio na kavu ili po novine (što je s drugim ljudima koji obavljaju svoje obaveze?), zatim što je s onim bezbrojnim vozačima koje propustimo u prometu jer su zaboravili ili nisu znali da će skrenuti na raskršću u lijevo (zar je teško dignuti ruku i pozdraviti?), pa parkiranje u 1 zoni pod četiri žmigavca tako da Vi koji ste platili parkiralište 16Kn ne možete izaći dok se gospodin ne vrati...itd. itd....Jasno, nije rješenje ponašati se isto. Ali baš zato, rastužuje me ponekad takav stav vozača, a na žalost, zna mi se desiti i da trubim. Nije to nešto na što se ponosim jer se tako spuštam na istu, jadnu razinu razmišljanja. Srećom, vježba čini majstora i sve sam bolja u pokušaju razumijevanja tih posebnih Umova.

Zagreb je velik grad, volimo reći civiliziran. No da li je? Ili to samo nisu njegovi stanovnici? Sve se može promijeniti kada se stvori kritična masa, stoga pozivam sve Vas vozače (zajedno sa mnom) da razmislite kako biste voljeli da Vas drugi sudionici tretiraju u prometu, te da to isto pokažete drugima. Svaki pozdrav, svaka minuta dobrih vibracija i šaka živaca uljepšat će svima nama dan, omogućiti da sigurnije i sretnije stignemo na cilj.  Uvijek možemo biti još bolji, još smireniji, još razumniji,...jer nema kraja evoluciji.