Već na samom početku godine običavamo donositi nove odluke, mijenjati običaje koji su nam dosadili ili odlučujemo promijeniti nešto u svom životu nabolje. No, prođe siječanj, uđemo i u veljaču a odluke teško provodimo u djela. Hladna zimska jutra ne dozvoljavaju nam da se trgnemo, samo strpamo ruke u džepove, sagnemo glavu da nam hladnoća ne ulazi previše u usta i nos, i žurimo da se što prije negdje smjestimo na toplo.

 

Prvim sunčanim danom sve se mijenja. Istražujemo garderobu u ormaru, cipele, proljetne kapute, u nas lagano ulazi nešto novo, poticajno, nešto što nas tjera naprijed, na promjene…. Već i sam pogled na prve proljetnice – visibabe, šafrane, žute jaglace unose u naše srce toplinu koja tako naglo zagrije cijelo naše tijelo i učini da krv brže kola našim venama.

 

Prve jutarnje zrake sunce, iako još uvijek zimske, potaknule su i mene da ipak nešto uradim na promjenama o  kojima sam dulje vrijeme razmišljala. Cijelu zimu nisam izlazila iz hlača, smetale su me otečene i neizdepilirane noge, smetalo me tijelo koje je već dugo izgubilo mladenačku formu.  Sama sebe sam tješila da je baš lijepo biti punašan i nabujao. „Lijepo je vidjeti pravu ženu, onakvu kakvu su nekada slikari slikovi na svojim aktovima i kojima se divio cijeli svijet“! tješila sam samu sebe. No sve manje sam se dotjerivala onako kako sam to nekada znala, a i sve manje sam se osjećala samosvjesnom, samozadovoljnom, sigurnom u sebe. U stvari, uopće me nije zanimalo što drugi kažu, i da li im se dopadam ovakova punašna i neprekidno u hlačama, ili im se ne dopadam. Zima me ovaj put dovela u debelo i opasno stanje nezainteresiranosti za sebe samu.

 

Proljeće je na vratima! Neka čudesna energija titra u zraku, i prva zraka sunca na zrcalu osvjetlila je i moj lik, kosu, tijelo, lice, sve. „Vrijeme je da nešto poduzmeš!“ kažem sama sebi. Vagu već odavno nisam željela vidjeti, a pretjeranu kilažu opravdavala sam stresom, pretjeranim radom, nesanicom, brigama. Svim samo ne nemarom za vlastito tijelo. Proljeće mi je otvorilo oči, priznajem. Prethodno su me uljuljali već rijetki komplimenti koji su upak tu i tamo izrečeni od strane kolega – kavalira koji valjda nisu željeli izreći pravu istinu – da sam se predala godinama, i da se trebam trgnuti jer čovjek je star onoliko koliko se osjeća starim, a ne koliko ima godina.  Tako je, trgnuti se…..

 

Evo, mjesec dana, nakon konačno odluke provedene u djelo, s ponosom bacim pogled u zrcalo, 7 kg manje, a tek sam na početku. Tijelo je lagano počelo dobivati formu i oblik kakvog ga se sjećam. Nikad me nisu smetale kile, i nisam se nikad osjećala manje vrijednom zbog viška sala na trbuhu ili bokovima, no proljeće me natjeralo da se ipak osvrnem na sebe i zaključim da nešto ipak treba poduzeti, i sada se jednostavno osjećam fantastično.  Ne samo da idu kilogrami, već sam se istovremeno vratila u formu vježbajući. Još prije nekoliko godina nisam dozvolila da prođe dan a da ne napravim stotinjak trbušnjaka, dvadesetak sklekova i nekoliko vježbi oblikovanja tijela. I sada kad sam se ponovno natjerala da ponovim nekoliko vježbi, shvatila sam da ih uopće nije teško raditi. Samo treba početi…..

 

S prvim rezultatima, tijelo je naravno dobilo drugačije konture, leđa su ponovno ravna, glava visoko uzdignuta, na licu se pojavio stari sjaj i osmijeh zadovoljstva, oči jednostavno cakle, počastila sam sebe i sa nekoliko dijelova nove garderobe. I naravno, na neko vrijeme zaboravila hlače.

 

Normalno da rezultati nisu izostali. Koji osmijeh na licu je izazvala hrpa komplimenata koje sam sada slušala (a znajući da su istiniti); „Kako lijepo izgledaš, sva sjajiš, što se s tobom dogadja, što si to uradila sa sobom, izgledaš deset godina mladja……“

 

A samo više nisam natečena, podbuhla, lice se sjaji očišćeno od kojekakovih toksina nakupljenih tijekom proteklih mjeseci nemara o vlastitom tijelu, zahvaljujući kupkama s dodatkom eteričnih ulja,  vježba je tijelo oblikovala i očeličila a samopouzdanje je izazvalo sjaj na licu i u očima.

 

Tako se dobro osjećam. Mislila sam da ljubav više ne može dotaći moje srce, ne u ovim godinama. Da me ničiji pogled prepun divljenja ne može više dotaći, i da mirno, bez da mi srce jače zatuče, mogu saslušati bilo čiji kompliment.

 

No proljeće daje drugačiji ritam srca, drugačiji protok krvi koja teče uzburkano, hitro, daje novu snagu, polet, energiju, donosi radost, uspjeh i ljubav….

 

Sve je moguće kad dozvolimo sunčanim zrakama da nam uđu u život!

 

Veselim se unaprijed sutrašnjem danu, kada ću opet krenuti u šetnju našom Sljemenskom šumom, i naravno pomirisati svaku proljetnicu na koju naiđem.

 

A kad dođem kući, nakon šetnje, pripraviti ću si pravu proljetnu kupku, sa morskom soli, eteričnim uljem proljetnica koje će još više potaknuti moje tijelo, um i srce na promjene, i dozvoliti im da u moj život unesu svjetlost.