Priča kaže kada su došli u Japan, otac Maksimilijan i njegovi suradnici osjetiše blagoslov Bezgrješne. Neki im je bogati Japanac poklonio kompletnu modernu tiskaru i novac za smještaj.
Maksimilijan je želio izgraditi Grad Bezgrešne u Nagasakiju, kao što ga je podigao u Poljskoj. Tražio je od gradske uprave prostor u gradu, oni su ga odbili i dali mu prostor pored Nagasakija iza jednog brda. Maksimilijan je pristao iako su njegovi suradnici negodovali.
Kada su amerikanci bacili atomsku bombu na Nagasaki u kolovozu 1945. dok je Nagasaki stradao, u Gradu Bezgriješne popucalo je samo par stakala na prozorima. I to su proglasili čudom Bezgriješne.
Maksimilijan Kolbe rodio se 8. siječnja 1894. godine. Maksimilijan je učio primjerom tj. vlastitim životom. Cijeli život služio je Bogu, Bezgrešnoj i ljudima. Godine 1941. završio je u koncentracionom logoru Auschwitz.
Kada su u srpnju te 1941. godine nakon bijega jednog logoraša bili izabrani ljudi,njih deset koji će završiti u bunkeru smrti iz kojeg nema povratka, jedan obiteljski čovjek, otac i suprug, molio je ss-ovce da ga poštede. Maksimilijan se sažalio nad njim i odlučno zatražio da tog čovjeka puste a da ga on zamijeni u bunkeru smrti.
Zvijeri su pristale, ne shvaćajući time što rade. Da je to u stvari njihov poraz nad njim. Nakon dva tjedna provedena u strašnim mukama, Maksimilijan i njih par još su bili živi, a nacistima se nije dalo čekati pa su im dali injekcije fenola da umru.
Maksimilijan je izdahnuo 14. kolovoza u 12 sati i 50 minuta.Tijelo mu je spaljeno dan kasnije,15. kolovoza na blagdan Velike Gospe Uznesenja Marijina.
Papa Ivan Pavao II 10. listopada 1982. proglasio ga je svetim u prisustvu čovjeka koji je ostao živ, ponajviše zahvaljujući Maksimilijanu.
Kronološki pregled života Maksimilijana Kolbea (1894-1941):
08.siječnja 1894. godine rodio se Rajmund Kolbe u mjestu Zdunskoj Woli u Poljskoj.
1906. - 1907. godine boravio u Pabianicama. U to vrijeme (1905-1907) doživio je viđenje Gospe i bijele i crvene krune koje je obje prihvatio.
1907. godine odlazi u sjemenište u Lavov.
04. rujna 1910. godine preuzeo je i obukao redovničke halje i dobio ime Maksimilijan.
1912. godine odlazi u Krakow na studije, a ubrzo zatim i u Rim.
1914. - 1918. Prvi svjetski rat
20. siječnja 1917. godine 75. je obljetnica obraćenja Alfonza Ratisbonnea. Maksimilijana je zaokupila misao o osnivanju "Vojske Bezgrešne".
16. listopada 1917. godine datum je osnutka pokreta "Vojske Bezgrešne".
28. travnja 1918. godine - svećeničko ređenje.
Ljeto 1919. godine. Završio je studije i vratio se u Poljsku. Imenovan je profesorom filozofije i crkvene povijesti u sjemeništu u Krakowu.
20. prosinca 1919. godine Maksimilijan je dobio dozvolu od kardinala Sapiehe da utemelji "Vojsku Bezgrešne" u Poljskoj. Ubrzo zatim bavi se mišlju o pokretanju lista "Vitez Bezgrešne".
1920. -1921. godine boravio je u bolnici u Zakopanima zbog iscrpljenosti i bolesti.
Siječanj 1922. godine izašao je prvi broj "Viteza Bezgrešne".
Listopad 1922. godine dobio je rješenje o premještaju u Grodno. Ubrzo nakon toga nabavio je prvi tiskarski stroj na ručni pogon.
1922. -1927. godine događa se čudesan razvoj i napredak u Grodnu.
1926. -1927. godine po drugi put boravi u bolnici u Zakopanima.
U ljeto 1927. godine odvijaju se razgovori i pregovori s knezom Ivanom Drucki-Lubeckim o preseljenju na imanje Teresin,u blizini Varšave.
01. listopada 1927. godine dobija darovnicu s potpisom kneza Drucki-Lubeckog.
05.listopada 1927. godine počinje izgradnja Niepokalanowa, samostana koji će izrasti u grad Bezgrešne.
08. prosinca 1927. godine, blagoslov Niepokalanowa. Redovnička zajednica broji dva svećenika i osamnestero braće laika.
Siječanj-veljača 1930. Pripreme za odlazak u Japan. Putovanje u Rim, Lourdes, Pariz i Lisieux.
26. veljače 1930. godine kreće put Japana.
24. travnja 1930. godine Maksimilijan je stigao u Japan u Nagasaki na otoku Kyushu.
U srpnju 1930. već je na kapitulu u Poljskoj.
U svibnju 1931. godine otvara se redovnička kuća u Nagasakiju.
U srpnju 1932. godine putuje u Indiju.
U srpnju 1933. godine, na kapitulu u Poljskoj.
23. lipnja 1936. godine zauvijek napušta Japan i definitivno se vraća u Poljsku.
08. prosinca 1937. godine održao je govor na varšavskom radiju povodom 20. obljetnice "Vojske Bezgrešne".
01. rujna 1939. godine Wehrmacht je napao Poljsku. Dva dana poslije Engleska i Francuska objavile su rat Trećem Reichu koji okupira Poljsku i vrši podjelu zemlje zajedno sa Rusijom.
19. rujna 1939. godine prvi put je uhićen sa trideset i petoricom braće.
08. prosinca 1939. godine nakon boravka u nekoliko logora sva su braća puštena.
20 studenog 1940. godine okupatorska vlast Trećeg Reicha izdaju mu dozvolu za ponovno izdavanje mjesečnika "Vitez Bezgrešne".
17. veljače 1941. godine Maksimilijan je ponovo uhićen i odveden u zloglasni varšavski zatvor Pawiak.
Veljača - svibanj 1941. godine boravio je u zatvoru u Pawiaku.
28.svibnja 1941. godine poslan je u zloglasni radni logor Auschwitz-Birkenau u kojem su logoraši morali raditi u tvornicama kapitalista širom svijeta.
Između ostalih u Auschwitzu su svoja postrojenja imali i obitelji Bush... Maksimilijan je u Auschwitzu dobio broj 16670.
Krajem srpnja 1941. godine pobjegao je bjegunac iz bloka 14. Maksimilijan se dobrovoljno javlja da ode u bunker gladi umjesto oca jedne obitelji.
31. srpnja 1941. sa još 9 logoraša ulazi u bunker gladi.
14. kolovoza 1941. godine dokrajčen je injekcijom fenola.
15. kolovoza 1941. spaljen je u krematoriju.
17. listopada 1971. godine Papa Pavao VI proglasio ga je blaženim.
10. listopada 1982. godine Papa Ivan Pavao II proglasio ga je svetim.
* iz knjige Yvesa Ivonidesa,"Maksimilijan Kolbe, 16670,čovjek koji je nadvladao smrt", Zagreb,2008., str.291-295;