Borivoj Bukva
------------------

   

http://www.teozofija.net/

 


Dosjetljivi graditelji grade kucu od topline,utemeljuju je na ognjistu. Kuca je simbol obitelji,kucne zajednice (tako i prvih krscana).  Sazidati kucu ne znaci samo izgraditi joj zidove. To znaci zasnovati ognjiste,roditi potomstvo - to je djelo mudrosti i napora.
Kuca, dom, simbol je djetinjstva.Onaj tko je imao djetinjstvo, nikada nece biti beskucnik. (Beskucnik u svemu i uz svakoga trazi svoje djetinjstvo.) Isto tako, gostoljubivost je svojstvo covjeka koji ima dom u svojoj dusi.
Kuca je slika svemira.Prema G.Bachelardu kuca je simbol unutrasnjeg bica.
Covjeku je tvarna kuca samo boraviste,dok mu je jedino duhovna kuca prebivaliste. To zbog toga sto je covjek na zemlji putnik, a na nebu, u Duhu ukucanin.
Biblija kaze da je covjek stan glineni (Job 4,19) ozivljen dahom Bozjim i da su krscani ukucani Bozji (Ef 2,19). " U Kristu Isusu sva je gradjevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugradjeni u prebivaliste Bozje u Duhu." (Ef 2,21-22).
Svatko postaje Bozje prebivaliste kad se sjedini s bracom u Gospodinu po Duhu. U Bozju kucu ulaze ponizni, ona je pripravljena siromasnima (Iz 66,2)
Valja nam biti u kuci Oca nasega (Lk 2,49) da bi kraljevstvo njegovo bilo u nama (medju nama) (Lk 17,21). Isus se nastanio medju nama (Iv 1,14), ali medju nama nema gdje nasloniti glavu (Lk 9,58).

U knjizi Poetika prostora G.Bachelard pise: "Traziti od djeteta da nacrta kucu znaci traziti od njega da otkrije najdublji san u kome zeli sakriti svoju srecu; ako je sretno, ono ce znati pronaci zatvorenu i zasticenu kucu, cvrstu i duboko ukorijenjenu... Na nekim crtezima je ocito...'da je unutra toplo, da ima jake vatre, tako jake vatre da se vidi kako izlazi kroz dimljak'... Kad je kuca sretna, dim se tiho igra nad njezinim krovom."

Stjepan Lisce u knizi Znakovi prisutnosti pise: "Imati dom! Biti negdje svoj sa svojima! Dom je bice u kojem opeka spremno prijanja uz opeku, u kojem je i bol brizna i iscjeljujuca.
Dom je bice u kojem disanje podrzava disanje, u kojem se glas ne sukobljuje s drugim glasovima kao sa svojim odjecima, nego radja prisnost.
Dom je bice s krovistem od svjetlosti i s korijenjem od dodira.
Tko ima dom, ne treba mu drugih putokaza.
Svi putovi poruke su njegova doma i one idu pred njim i krce mu put.
I ondje gdje umor ga svlada, kao na neki tajanstveni znak niknut ce odmoriste koje ce mu okrijepiti tijelo i obnoviti duh.

Imati dom!
Dom je bice ciji zidovi nisu granice nego krila izlivena od vjecnosti.
Kao sto vedro baceno u bunar iznosi bistru vodu punu mira, tako se i covjek radja iz svojega doma: covjek koji je odan svojem domu i kojem je dom odan, vedro je za zvijezde, za sunca, za krijesnice, za svu djecu svjetlosti.
Covjeka koji je sjedinjen sa svojim domom prepoznat ces po tome sto je zvjezdama usidren u zivot. I zato neka je mir tvojoj dusi jer dom ti je blizak kao disanje."

Teozofski tekst "Teozofski dom", nepoznatog porjekla: "Jedna druga divna stvar je Majstorovo naglasavanje potrebe jednog Teozofskog Doma.
"Ako se odlucite, vi mozete svoj dom uciniti jednim od najvaznijih centara spiritualistickog utjecaja u citavom svijetu."
Naravno, dom gdja. Arundale upravo je tada pruzio gostoprimstvo gdji. H.P.B. licno, ali je u manjoj mjeri to je istina i za svakog clana, koji je ozbiljan svjestan Teozof. Precesto mi mislimo o nasem radu u Lozi ili ino-
zemstvu, a da se ne sjetimo mjesta gdje bismo mi bili, odnosno mogli biti jedan kanal za Majstorov mir i svjetlo. Do tog centra mnogo izmoreno srce i umoran duh mogu naci svoj put, privuceni magnetizmom potrebe i u tim
centrima su veze pravog bratstva izmedju clanova Loze uspostavljene i zapecacene. Ja ne vjerujem u prisiljeno bratstvo, umjetno povezivanje izvrseno za jedan moment na vanjskim sakupljalistima, a onda opet rado i
pripravno zaboravljeno. Tek u nasim domovima ucimo mi jedan od drugoga poznavati u prirodnoj intimnosti dvojice ili trojice, u jednoj atmosferi komfora i relaksacije. Mozda je Majstor mislio nesto takvog kad je on rekao: "Vi cete uciniti dobro, ako dajete podsticaj za vasih drugova clanova Loze kao i drugih interesenata i ako odrzavate sastanke srodnijih zbog studija i poduc-
avanja. Uputite i druge u drugim kvartalima, da cine to isto."
Ja bih zeljela vidjeti jedan veliki DOM za citavo Drustvo. Nema snage tako velike i zbiljske, kao ona koja prebiva u rukama materinjstva i istinskog zenstva. Uz rizik da me smatrate sentimentalnom, citirati cu mali odlucan stih:
"Izgradite malu, ali udobnu kucicu i ogradite je naokolo sa smirenoscu i srecom, da vas zastiti od nevolje.
Svi zidovi neka budu zahvalnost, a svi trijemovi-grede, neka budu molitva.
Vjera i povjerenje neka je sacuvaju od rdje, koja na  nju neprestano vreba i nadire.
Nada neka bude krov koji ce vas zastititi od svake oluje, zloc'e zla.
I vlastita svjetlost Ljubavi neka gori sjajno u vasem srcu da vas grije kroz sve vase dane."


Covjek je hodocasnik u svoje srce.

Preda mnom su svi pognuti u strahu. - rece kruna.
Preda mnom se pognu samo oni cija su srca uzvisena - rece prosjakov sesir.

Odluciti se na taj iskorak i zapoceti izgradnu Teozofskog Doma, predstavlja znacajnu odluku i rijesenost da se ideja stara dvadesetak godina konacno i realizira.
Taj iskorak, taj prijelaz preko praga,otvoriti i proci kroz vrata su simbol poziva i prijelaza. Ona oznacuju pristup objavljenju. Slijedom toga vrata su simbol odobravanja i samoodobravanja.
"Moja vrata i moje srce bit ce otvoreni svakome, bas svakome." - Dom Helder Camara.

U duhovnom smislu, samo oganj moze prepoznati oganj, samo ga oganj moze probuditi! Istinskom ognju moguceje zapaliti i pepeo.

Ideju Teozofskog Doma moguce je realizirati jedino rijesenoscu svakog clana,velike vecine Teozofa sada prisutnih. Pri tom nesmijemo se povoditi iluzijom/mayom, da ce to netko drugi uciniti umjesto nas. Ispravnim i jedino mogucim putem, realnim sagledavanjem te problematike, Istinom, Dobrotom i Ljepotom u Ljubavi treba se uci u realizaciju te ideje, korak po korak, unutar nasih materijalnih i voljnih mogucnosti svakog clana po na osob. Ako nasi uvazeni prethodnici nisu uspjeli realizirati tu ideju kada su mogucnosti bile kud i kamo prihvatljivije, nas iskorak je tim tezi i znacajniji.
Kupiti i zazivjeti livadu poput nase Jase, je jedino moguce i realno u ovom trenutku. Prileci na livadu,razapeti sator, zapaliti vatru, prirediti objed i napiti
se svjeze vode u prisutnosti stotinjak dusa, zazeljeti dobrodoslicu novom clanu i primiti ga u Drustvo.

Vjecno iznova voljeti i zeljeti, kad dusa plamsajem vatre zaiskri i sentiment se pojavi:"U svjetlosti/najunutarnjijeg ja -/prebivam sada."
Tu, na nasoj livadi Jasa ili livadi buduceg Teozofskog Doma, do njene realizacije neka nas povedu moji haikui:

"Ratnik na putu./U opasnosti uvijek-/sam na stazi znanja.",   "Sin sam vjetra/otegnut u vremenu./Pridruzi mi se!",   "Prsti na karti/i put u nepoznato./Zeleno jutro."

"Plavo nebo/uvijek se smijesi dok/oblaci putuju."
"Na tvrdi kamen/naslonih glavu, tijelo/prihvati trava."
"Ogrnut vjetrom/na mirisnoj livadi/ja lezim."
"Osim doma/drugog putokaza/meni ne treba.",
"Hladan zrak i/odskrinuta vrata./Macka na pragu.",
"Klize niz staklo/kapi ledene kise./Toplo u sobi.",
"Hladna zimska noc./Mjesec nad krovovima/okupan bjelinom.",   "Toplina doma./Iz dimljaka iskri u/zimskoj noci.",   "Vrtlog i dim/nad njezinim krovom./Sretna kuca."        

 U Rijeci, 11.10.2004.         Borivoj Bukva

  http://budan.blog.hr/