Uf...tek je 00:30h. Buljim u mrak pred sebe i pitam se što mi je. Legla sam oko 22:00h i odjednom me je neki nemir probudio...znate onaj nemir koji toliko potrese čovjeka da nakon njega nema spavanja.... Što je to? Što sam danas radila? Možda pojela nešto loše? Da se nije nekome nešto desilo? Ljudi svašta pričaju, ono “kazaljke na satu stanu kad im netko od dragih umre“...uf...da, da, krivi smjer razmišljanja... I tako, taj nemir me provede kroz fazu „vruće mi je“, pa onda od nekog straha u fazu „ma mogla bi se još pokriti“... i nakon pola sata migoljenja u krevetu dižem se, na prstima i u mraku izlazim iz sobe (jer ne mora cijela kuća znati da ja ne mogu spavati)...zatvaram vrata i konačno –palim svjetlo na hodniku! Uf olakšanje, više nije mrak.... Ne budim se često ovako, dapače obožavam spavati, tako da su mi ove situacije krajnje nelagodne. Da nisam bolesna? Ili možda ...jel' netko noćas na put?...

Prebirem po glavi...i odjednom...hm...beskrajna ljubav je jedina prava istina...da, to je to....

Ovih dana čitam knjige Davida Icka, Najveća tajna i Beskrajna ljubav je jedina istina – sve ostalo je opsjena. Gledala sam i njegovu BBC emisiju u kojoj predstavlja svoja stajališta. Zanimljiva osoba, puna energije, govori bez ikakvih bilježaka. I koliko god se u potpunosti ne slažem s nekim od njegovih teorija zavjere (vjerojatno ste čuli za gmazove, bića koja se hrane ljudskim strahom, krivnjom, i drugim negativnim emocijama, a kroz stoljeća manipuliraju Svijetom i upravljaju s nama kroz Maticu), nekako mi sve to što čitam otvara hrpu pitanja i sumnji...a što ako je nešto od toga točno, neki dio ili pak SVE???

Spadam u grupu onih ljudi koji vjeruju da nismo jedini u Svemiru. Nekako mi je previše egoistično zamisliti da u našem Sunčevom sistemu, našem dijelu Svemira i/ili u svim drugim dimenzijama smo sami?! Ali ne vidimo nikog drugog, niti nam se je itko još javio....da, istina. Valjda zato što smo još mali, nezreli, gnjavimo se primitivnim borbama tko će voditi i biti glavni na nekoliko tisuća kvadrata neke zemlje, biti šef u općini,... također, ne prolazimo kroz crne rupe u druge dimenzije, niti smo postigli neke vanplanetarne uspjehe (da ih tako nazovem)...i nije baš neki uspjeh za čovječuljke na ovom planetu u svim tim godinama koliko smo se razvijali...a i što bi neka visoka (ili niska) duhovna bića, s neke daleke planete (milijardama godina udaljene od naše Zemlje) s nama?

Dakle, slažem se da je moguće da su nas, neka mudrija Bića, nekad davno „posadili“ ili pomogli našu evoluciju. No, isto tako je moguće, da njihove namjere i nisu bile baš najplemenitije kad su se za tako nešto odlučili...

I puno toga je diskutabilno u ovim knjigama, no slažem se s Ickom u jednome – beskrajna ljubav je jedina istina.

Bili mi „posađeni“ ili smo se sami razvili, upravljali Oni danas s nama ili ne, najveća moć je u našoj odluci što ćemo sa svojim životom. Možemo odabrati biti jadni, možemo odabrati biti bolji ljudi, boriti se sa svojim nedostacima, postepeno ih zamijeniti dobrim kvalitetama...ignoriranje sebe, ljudi oko nas i njihovih potreba, loši odnosi najbolji su put u jad, nezadovoljstvo, bolest. Beskrajna ljubav je jedina istina i ona nas može osloboditi. Osloboditi da budemo slobodni ljudi, puni razumijevanja za sebe, za naše drage susjede, sve oko nas. Ljubavlju se otvaramo Bogu, Univerzalnoj energiji, onome najplemenitijem zbog čega sve postoji i sve je. Nestat će tada svi naši strahovi, nelagodne emocije, krivnje i muke. Beskrajna ljubav i zahvalnost dižu našu vibraciju na Božansku razinu, svi postajemo jedno s Bogom, i svi postajemo jedno sa svim drugim. Tada, nitko, ama baš nitko (niti gmazovi, razni entiteti, elementali,...) nemaju šansu manipulirati s nama, hraniti se našim negativnim emocijama, oduzimati nam energiju, zdravlje i blagoslov.

Toplo preporučujem ove knjige, mogu uznemiriti i radikalne su, no ljudi smo - dano nam je da razmišljamo, da odlučujemo svojom voljom, da odaberemo želimo li biti sretni ili nesretni. Za mene – beskrajna ljubav je jedina istina.