Mr.sc. Ksenija Premur, njena filozofija Života zen buddhizma i njena knjiga "MISAO ZENA" su me ponukale da nakon mnogo godina ponovo poželim uroniti u tu meni daleku filozofiju.

Počeo sam lutati bibliotekama i internetom, tražiti i sjedinjavati razne studije o zen budizmu sa onim što je u uvodu svoje knjige Ksenija Premur napisala:

"Cijela se suština zena sastoji u hodu oštricom Sadašnjeg trenutka - biti toliko krajnje i potpuno prisutan da u vama ne može opstati nijedan problem, nikakva patnja, ništa što niste vi u svoj svojoj suštini. U Sadašnjem trenutku, u odsutnosti vremena, svi se vaši problemi razrješavaju. Patnji je potrebno vrijeme i ona ne može preživjeti u sadašnjosti.
Kako bi pažnju svojih učenika odvratio od vremena, veliki majstor zena Rinzai često bi podigao prst i polagano upitao: »Što nedostaje u ovom trenutku?« To je snažno pitanje koje ne zahtijeva odgovor na razini uma. Smišljeno je da vam pažnju odvuče dublje u Sadašnji trenutak. Slično pitanje u tradiciji zena glasi: »Kad, ako ne sad? 

Suština zena je sadržana u "stjecanju nove točke gledanja na život i stvari". Kako u našem svakodnevnom životu, kada je naša duboka sloboda ometena nekom neugodnom stvari moramo prirodno ojačati ublaživanje te unutrašnje "neprirodnosti" preoblikovanjem našeg gledišta na stvari, na taj način naša egzistencija zauzima jedan novi pravac koji je oživljujući, samozadovoljniji i dublji.
Riječ je o jednoj vrsti napetosti koja je uzvišenija od "buđenja", kako već obično prevodimo riječ "satori" koja je u biti buddhističko prosvijetljenje. Tom se riječju upućuje na pronalaženje jednog novog svijeta, svijeta koji se pojavljuje po prvi puta, novog zato što do tog trenutka nije bio pojmljen duhom, već je bio zatočen maglama dualizma naše očitovane prirode.

Što je zen?
Je li to ontologična etika lišena svakog metafizičkog nadslojavanja?
Je li to filozofija života sa poukama i napucima o mudrom življenju za laike?
Je li to filozofija, ili religija?

Struktura zen - buddhističkih tekstova, ukoliko se oslonimo na književnost zen - koana i zen - priča, kao i temeljnih zen - buddhističkih filozofskih tekstova, pokazuje temeljnu intenciju ka oblikovanju cjeline tekstualne poruke na osnovi takvih pojmova koji bi se mogli nazvati polivalentnim, mnogoznačnim, nejasno određenim i kontekstualno toliko raširenog semantičkog polja da se u svakom posebnom slujaču iznova mora određivati ospeg smisla, a ne neposredno komunicirano značenje na razini same tekstualne postave.

Sam fabularni tok pripovijedanja zasnovan je na PARABOLIČKOM i HIPERBOLIČKOM otklonu od stvarnosti u kojem je skriveni paradoks način izostavljanja jasno docirane pouke, ostavljajući na svome svršetku samo očuđenost i zatečenost, stav šutljivog prepoznavanja paradoksalnog obrata kojemu nit - vodilja nije bila jasno označena u tijeku linearnog slijeđenja tijeka fabule ili logike filozofskog raspravljanja. Stoga je gotovo nemoguće da se na bilo koji diskurzivni način paradoks riješi, protumači ili izloži nekom pojmovniku koji bi bio dostatno prostran da uključi sve mijene značenja na kojima se paradoks i zasniva.

Zen koani su sastavljeni kao prividna mogućnost izbora između dvije alternative koje se na prvi pogled doimaju podjednako mogućima i opravdanima, ali i podjednako nemogućima i neopravdanima.

Svaki koan sadrži stanovitu mjeru besmislenosti s kojim se osjećanjem subjekt uvlači u središte dileme izbora kojim će se naći u situaciji da jednu alternativu prihvati a drugu odbaci. Takvim se izborom nalazi na strani tvrđenja besmislice i potvrđivanja nekog stava koji je sam po sebi neopravdan i lišen svakog smisla.

ALI TO JOŠ UVIJEK NE ZNAČI DA JE DOZVOLJENO VRIJEĐANJE ONOGA KOJI DRUGAČIJE MISLI.

Tek izlaženjem i začaranog kruga tvrđenja i poricanja, prihvaćanja i odbacivanja, afirmacije i negacije može se doći do stanja pročišćene svijesti koja, poput buddhističkog zrcala koje uvijek mora ostati čisto i neokaljano bilo kakvim odrazom, ima neposredni dodir sa konkretnom i nesvodivom ozbiljnošću i svojom istinskom prirodom.

Satori je u podjednakoj mjeri i filozofski i psihološki pojam, ukoliko bismo ga htjeli pobliže odrediti prema mjerilima zapadnih disciplinarnih podjela. U filozofskom je smislu satori oslobođenje i preskakanje na novu ravan prosvijetljene inteligencije, dok je u psihološkom smislu osjećaj uravnoteženosti, spokoja i intuitivne ravnoteže u posvemašnjem skladu koji je sumjerljiv sa spontanom aktivnošću a ne umrtvljivanjem duha.

Satori je, uz sve ovakve pokušaje određenja, onaj ključni moment zen buddhističke filozofije života koji se opire svakom smislu, svakom pokušaju tumačenja, bilo filozofskog, bilo psihološkog, što je ujedno i njegovo bitno obilježje.

Dakle, taj doživljaj je neopisiv riječima, to se može samo doživjeti.

Satori nije neka određena ideja kojoj treba stremiti u težnji ka ostvarenju svih njezinih odrednica, već je prije svega doživljaj, osobita senzibilnost prema trenutku u kojem se vlastita bit sagledava u potpunoj jasnoći i nepomućenosti, ne povlačeći se iz svijeta, već u njega uranjajući na način potpune identifikacije koji bi se moga izraziti samo zen - buddhističkom kratkom izrekom: "Razumjeti drvo znači postati drvo."

Ima jedna od najpoznatijih zen priča koja dočarava kako bi izgledalo doživjeti satori.

Priča je iz zbirke "Mumonkan" pod naslovom "Džošuov pas". U njoj se, na mjestu na kojem bi se logički očekivao potvrdni ili niječni odgovor na postavljeno pitanje, događa odgovor koji nema nikakvog značenja, koji je lišen svake semantičke i logičke smislenosti.

Taj zen - koan donosi, naime, sasvim određeno pitanje nekog monaha koji se obraća učitelju zena s dilemom o boddhisatvičkoj prirodi svih živih bića.

Monah upita učitelja: "Posjeduje li ovaj pas svojstva Buddhe?". Prema mahayanskoj recepciji izvornog Buddhina nauka, naime, sva su bića po svojoj prirodi atribuirana svim svojstvima koje odlikuju prosvijetljenost i probuđenost, akao što vrijedi i dijalektičko jednistvo samsaričkog toka stalne prolaznosti i preporađanja i nirvane kao konačnog oslobođenja od vrtložne empirijske egzistencije koja porađa samo patnju, neugodu i bol.

Dakle, pitanje monaha u priči je samo po sebi smisleno i opravdano kao izraz sumnje i očekivane potvrde u prilog ili protiv ove temeljne teze. U takvom predvidivom smislu monah svakako s pravom očekuje da se teza opovrgne uz dodatnu argumentaciju ili, pak, potvrdi u skladu sa svime što se unaprijed zna u obliku pojmovnog rasuđivanja i intelektualnog stava prema biti učenja.

Međutim, monahovo se očekivanje ne ispunjava, već u odgovor dobiva jednosložni uzvik: "Mu!".

Ova riječ bi u doslovnom značenju trebala izražavati niječnost, negaciju, ali zapravo ima status besmislene riječi koja je semantički prazna, bez ikakvih smislenih odrednica. U komentarima Mumona, sastavljača zbirke zen - koana dodaje se naredno objašnjenje:

"Svojstva Buddhe u psu?

To je prikaz cjeline, nepobitna zapovijest!

Ako počneš misliti u obliku "da" ili "ne",

Mrtav si čovjek."

Dakle, za shvaćanje ove priče je potrebno osloboditi se neposrednog uvida svih nataloženih uobičajenih oruđa logičkog rasuđivanja, pojmova, konceptualnog mišljenja i naučenih shema. Riječ je o oslobađanju od konceptualnog mišljenja u kojem se odvija sav intelektualni mislilački napor čija je prava priroda tek zamagljivanje neposredno datih činjenica koje u nekom mislilačkom stavu gube svu svoju konkretnost i samoevidentnost.

Kada su zatvoreni svi takvi putevi mišljenja, može se otvoriti i onaj "neprolazni prolaz" u neposredno sagledavanje istine, zbiljnosti i životnosti kojem je prepreka u besmislenoj riječi "Mu" kao odgovoru na diskurs pitanja koje u iščekivanju već sadrži afirmaciju ili negaciju.

Onaj koji uspije dokučiti smisao gornje priče, doživljava svojevrstan šok koji prebacuje na novu ravan spoznaje, novi plan spoznavanja koji više nije nimalo usporediv sa svim dotadašnjim načinom rasuđivanja. To je stanje satorija.

A onda se vratih u davno vrijeme kada sam lutao rubom između znanosti i filozofije i sjetih se knjige "Zen budizam i psihoanaliza", autor ERICH FROMM.

Šuti i čisti,

Ovo je jedan negdje pročitani zen- koan koji me je oduševio. U tom zen koanu pronađoh filozofiju prirode, Fromm-ovu psihoanalizu i moj doživljaj ZEN FILOZOFIJE.

Jesen je bila vjetrovita, a manastir okružen hrastovima lužnjacima. Who Xhon Yuan tek je došao kod svog učitelja Kuan Yang Tzua izučiti mudrost zena. Međutim, Kuan Yang Tzu svako je jutro pružao Yuanu metlu, i pokazivao mu glavom na lišće koje je trbalo pokupiti. Yuan je šutke čistio, i svakim danom bivao sve razočaraniji.

Nakon trideset godina, Yuan je ogorčen pitao Tzua:

"Zašto čistim lišće svakog jutra, kad će ionako sutra pasti novo."

Tze ga je upitao: " A šta bi ti, majstore, da posiječemo drvo?" 

Živimo trenutak kao da drugi nikada neće doći. Erich Fromm mi je na sebi svojstven način približio spoznaju da rođenje nije samo onaj davni trenutačni doživljaj nego vječni proces.

Čitajući Fromm- ovu knjigu "Zen budizam i psihoanaliza" spoznah da živim na oštrici trenutka i da se iz trenutka u trenutak iznova rađam.

OVO SVE GORE NAPISANO JE SKUPLJENO IZ RAZNIH IZVORA  i TRAŽE ODGOVOR NA JOŠ UVIJEK OTVORNO PITANJE U NAMA.

ŠTO JE ZEN BUDIZAM?.