Nešto prije 17h nestalo je struje u cijeloj mojoj ulici. Imala sam dogovoreno savjetovanje za 17h, klijent je dolazio iz drugog grada i više nisam imala vremena za otkazivanje.

Još sam palila svijeće po cijeloj kući kad me klijent nazvao na mobitel i pitao da li je pred pravom kućom. Kako nije mogao pozvoniti dočekala sam ga sa svijećom na ulaznim vratima.

Sjeo je za moj radni stol preneražen tolikm svijećama oko sebe, a ja sam ih palila još da bih koliko toliko rasvijetlila mrak i vidjela šta radim. Gorjele su na adventskom vijencu, u svim svijećnjacima koje sam imala u kući, na malim tanjurićima od kave i bilo ih je svih vrsta i veličina. On je fasciniram treperavim plamičcima izjavio da nikad nije bio na ovakvom mjestu, a ja sam se ispričavala zbog nestanka struje....

Objasnila sam mu da dok radim uvijek gore 1-3 lučice, ali ovo večeras je izgledalo kao neki obred sa svijećama...

Bila je to prava svijećnica prije Svijećnice.

Za divno čudo rad je tekao glatko, kao sam od sebe. Kad sam završila, ispratila sam čovjeka opet sa svijećom u ruci....

Otišla sam do elektrinog kamiona na vrhu ulice, no majstori su mi rekli da barem još dva sata neće moći otkloniti kvar. Vratila sam se u kuću, skuhala ljudima kavu (hvala Bogu na plinu) odnijela im je van i vratila se i uz more zapaljenih svijeća oko sebe skuhala kremu za kolač.

Sada je struja došla, kolač je složen i bez struje, velike svijeće sam pogasila, no neke lučice još gore, kao da se bojim da će struje ponovo nestati.

I tko kaže da nam za bilo šta trebaju idealni uvjeti. Ja sam se posebno osjećala dok sam radila, a vjerujem da je i moj klijent otišao pod jednim sasvim posebnim dojmom...

Znam da ću povratnu informaciju brzo dobiti.... 

 

 

 

 

 Meni je Božić i stvarno i simbolično počeo svjetlošću....