Tamni oblaci i zvukovi munje najvljuju oluju koja dolazi. Jedna bijela kamena golubica pronašla je svoje mjesto na seoskom grobu. Sklopila je svoja krila i uzdignula glavu. Čini se kako nema namjeru da ubrzo ode. Odlučila je da bude posljednji tihi svjedok i čuvar onih što počivaju pod blagoslovljenom istarskom zemljom. Bijela golubica među posljednjim je što čuva tajnu da u ovom grobu počiva jedan od posljednjih istarskih krsnika i njegovi potomci.
Od najranijih dana mog djetinjstva iz sasvim nekog meni nepoznatog razloga privlačila me je magija i sve ono što ima veze s mističnim i nadnaravnim. Prvi konkretni susret bio je kada je moja baka otišla do jedne „gatare“, susret se je dogodio u autu, u šumi, potajice. Žena je sjela na suvozačevo mjesto, pomiješala karte i podijelila ih na tri jednaka dijela. „Da, da…tamo je crna zemlja…“ – dala je odgovor na postavljeno pitanje. Uzela je podatke o konkretnoj osobi uz obećanje da će učiniti ono što je u njezinoj moći kako bi se dotičnoj pomoglo. Bilo je to moje prvo iskustvo i trenutak kada je započela potraga. U to vrijeme Internet je bio u začetku, u kući nismo imali računalo i teško je bilo doći do nekakvih informacija. Jedini mogući izvor bili su mi časopisi koje sam mogao pronaći na kiosku. Počeo sam polako tapkati i slagati slagalicu kao radoznali desetogodišnjak. I sada se mogu sjetiti članka o Tarotu s kratkim tumačenjima (i tako je moj prvi špil postao snop običnih karata za poker), članku o magiji svijeća s indikacijama da je dobro ovakve rituale raditi za vrijeme grmljavine i oluje jer su tada naše sposobnosti najjače, uz posudu čiste vode i bez korištenja šibica jer sadrže sumpor, a on kao sastojak se povezuje s tamnim silama. Pokušaj da kupim pravi špil Tarota bila je nemogća misija sve dok nismo otišli u Italiju i tamo sam nabavio primjerak Marsejskog Tarota. Pretpostavljam da već nagađate kako je ovdje započelo jedno novo putovanje koje i dan danas traje. Premda u tim danima bilo mi je zanimljivo predviđati razne događaje iz budućnosti, a danas mi ne pada napamet da na svoja leđa preuzima tu odgovornost za nečiju sudbinu, znajući da u svakom trenutku možemo sve mijenjati i promijeniti. Ali ta evolucija svijesti valjda dolazi s godinama i biti će mi zanimljivo promatrati kako će se to razvijati i odvijati. Svakako je bilo uzbudljivo držati špil u rukama, s knjižicom na talijanskom i bez ikakve knjige! Polako kroz vrije u moj život počeli su dolaziti osobe koje su imale slične interese, i one su za sobom povlačili neke druge ljude. Počeo se je razvijati Internet i počeo sam istraživati i otkrivati razne informacije o wicci, ezoteriji i alternativi. Svojedobno sam napravio jedan cijeli svezak različitih tekstova koje sam marljivo tražio i skupljao.
Nikada mi nije u potpunosti bilo jasno zašto me mistika toliko privlači!? Zbog čega sam se cijelo svoje djetinjstvo bavio pitanjem smrti i života!? Ne smatram se nekakvim „neobičnim djetetom“, naprotiv, nego moji interesi bili su mnogo drugačji neko onih koji su se nalazili oko mene. Jedne večeri u našoj kući bili smo svi na okupu, a između ostalog tu je bio prisutan i moj djed. Nekako je bio raspoložen, te je počeo pričati o svojim precima. To su zapravo jako rijetki trenuci jer o takvim stvarima ne priča. Počeo je pričati o svojoj teti koja ga je odgojila i koja je bila poznata seoska iscjeliteljica, o svojim iskustvima koje je proživio uz nju, patuljcima i vješticama koje je svojim vlastitim očima vidio, teleportaciji, magiji i mnogim drugim stvarima. Dan, danas čujem kako se priča o toj ženi i stvarima u kojim je pomagala onima koji su je tražili pomoć. Zatim je počeo pričati o njezinom ocu, koji je bio istarski krsnik. Rodio se je u posteljici bijele boje, koju su mu prišili ispod pazuha. U dobi od nekih 12 godina skupina ljudi došla je ispred kuće i tražila ga po njegovom imenu. Pošto je majka potvrdno odgovorila da on tu stanuje bio je iniciran, inače bi nastavio živjeti svoj život poput običnog čovjeka. Uz sebe je uvijek imao svoju kćerku koja mu je postala svojevrsni asistent i njoj je prenio znanje koje je imao. Njegov „radni dan“ odvijao se noću, jer su se tada odvijale borbe protiv zlih sila i žena koje su se nazivale „štrige“. One su obitavale na raskršćima, obučene u crninu i napadale su one koji bi tuda prolazili noću. Ako bi bacile kakav urok na na ljude ili stoku onda je morao skupljati razne biljke kako bi razbio načinjenu štetu. Bilo je tu i ostalih bića, stvari i pojava… jedna od zlih kobi svakako je bila Mora, osoba koju su odavale vidljive žilice na licu, a njezina slast bila je napastovanje ljudi za vrijeme sna kada bi se ušuljala u sobu i počela daviti i otžavati disanje. Uvijek je bilo dobro ispred vrata staviti nož kako bi se zaštitili od ovakvih neželjenih gostiju. Sva ova bića, pojave, štrige i krsnici izgubili si svoj trag s dolaskom električne energije. Kada je moj predak postao star, ležao je u svojoj sobi. Njegova žena bila je na ognjišću. Ulazna vrata kuće naglo su se otvorila i uletila je vrana. Ugrizla je ženu za ruku i ona je ispustila krik. U tom trenurku on je preminuo. Stara vjerovanja kažu da se oni ne pokopavaju na groblju već izvan njega. Kada se je pojavila „struja“ jednostavno veliki dio se je izgubio i štrigama se je izgubio trag. I dalje se nije smjelo spomenuti tko je bio „štriga“ jer bi ona to osjetila i uglavnom uzrokovala paralizu na kraće vrijeme, a osobe su često mogle vidjeti kako ih ona drži za ruku. Oni koji su posjedovali Znjanje uglavnom su lječili životinje, ljude i tek rođenu djecu za koju je bilo upitno da li će preživjeti.
Od Znanja u mojoj obitelji nije ostalo puno, moj djed nije htio dalje prenositi ono što je znao. Ali sada to i nije toliko bitno jer na samome kraju Magija uvijek živi i mjenja svoj oblik. Danas nam možda i nisu potrebna sva ta znanja jer mi svoju Magiju živimo na neki novi način i stvaramo nove tradicije. Zato je ona istodobro drevna i stara, te nova i životvorna. Ona se nalazi posvuda oko nas i spremna je povesti nas na putovanje kad god smo mi otvoreni i spremni na iznenađenja jer ima mnoga lica i uvijek možemo otkriti neku novu ljepotu. Ponekad će nam biti potreban ritual, ponekad misao, ponekad neka inkantacija… nije bitno koji pristup ili način jer ne postoji put koji nije ispravan, osim onoga kojime kršimo najveću svetinju: slobodnu volju. Stoga čini što želiš, ali ne škodi nikome. Želim svima blagoslov na ovome putu prosvjetljenja.
Angušt, leta Gospodnjega 2016
ŠTRIGI, SANJI I MIRAKUL
Na bukone kamika
zaroslega va sunce
živijen
kako Alisa
va zemlje od mirakul.
Pasiva don,
pa noć
i tako pedante pasiva vreme.
Cekan s pacijencu da pošne špetakul.
Va mojen svete
štriga na krase medežijo sprovlja.
Va lovece meša mirakul življenja.
Kacjol kativerji
macet rišpeta,
dvo kućarini deboleci
karcjol invidiji,
jeno žlico grinti
bukonić proha od beci.
Dvo kusa beleci po race
jedon kus beleci di natura,
bukon meštjera
pol litri dobre krvi,
pol litri slabe, od kokovega pjonega pitora.
Jeno srce mlodo
naramak pensjeri,
duša od samice, somca i hćeri.
Krf od otroka
i pod prst soli,
bukaleta belice
tri zrnja cenice
se na kraju zalije z bićerinon boli.
Meša, pa pokusi
vajka nešto fali.
Onda se domisli
i pošalje kragulja.
Z kukurati od kaštela
kragulj zleti.
Va hipe mi ukrode sanji,
va lovec hi hiti.
Zemlja zadrhti,
namesto dažlja
padajo kostanji.
Štriga je kontenta.
Hliheto se, vrišće.
Cut jo je do neba
kako kroz zubi pišće.
Z boška so prišle
se beštiji dive.
More se med škrila va viola razleva.
Điro tondo toncajo
po karšinah vile
deca, po zidinah
sopejo sopela.
Na oblakah so zrosle
margariti she kolori
po ašfalte se mesec s
a suncen tomboliva.
Štriga mi nudi
kacjol z loveca
progutnen bez stroha
ionoko se racun na kraje plaćeva.
Roberta Razzi