*Mi znamo da je napolju ulica i iza ulice su zgrade,iako ih direktno ne vidimo.Znamo da je tamo negdje ocean.Napravili smo mapu naseg prostora,naseg prostornog svijeta.Stvarnost je zasnovana na nasoj koncepciji prostora i vremena i sigurnosti da postoje i drugi ljudi koji,takodje,znaju da smo u sobi.Iste glosove smo ugradili i u naš jezik:vrata,ulica,kuća.

Čarobnjaci gledaju na percepciju trenutno umjesto da rade na glosovima na nacin kako mi to radimo u svakodnevnom životu-mi ne percipiramo direktno.Već smo filtrirali percepciju kroz jezik,kroz našu kulturu,kroz naša ranija iskustva.Mi nemamo trenutnu percepciju.Obuka čarobnjaka nas vrača nazad na trenutnu percepciju stvarnosti.*

Ni meni ne odgovaraju gaćice.Razlog je prost jer ne mogu prevazici glos.Ja mu u stvari podilazim i neminovno dajem snagu da se afirmira.U takvim okolnostima ja se moram vracati standardnom misljenju,povratiti stare glosove da bih mogao pratiti glosomane.To je zakon interakcije koji mi u jednu ruku i odgovara ali samo do odredjene granice u smislu povrata na staro.

Za mene to znaci da je dodir sa metafizičkim bio trenutak kad sam otvori Markesovu knjigu:sto godina samoce.Ako se uspijem premotati unazad u period prije toga knjiga se zatvara i kao da nicega nije bilo sve metafizičko nestaje.Nemam nikakve poveznice sa tim osim popisa kojeg se za divno čudo drže baš oni koji govore o sadašnjem trenutku.Ja nemam bogzna što reci ali sam istrajavao baš zbog toga da pokušam izbrisati svoje tragove.Pokušavam se izboriti za model,mentalni sklop koji bi to omogucio.U tome je vic.Ne zelim biti strpan kako bi Sartre rekao u neku ladicu dokonih mudraca.Mi možemo govoriti o sadašnjem trenutku ali sve dok ga prezentiramo klasicno,linearno to je uvjek isti kur samo drugi pak.Zaljubljeni smo u svoju pamet i ma koliko bila pametna nikad se nece premostiti.Samo može biti jača.Neprobojna.

Evo i sad sam u dilemi da li da ovo šaljem ili brišem po ko zna koji put.Suvišno je bilo šta reči jer riječ povlači riječi i nema kraja.Ušao sam u podrucje hiljadegodišnjeg kontinuiteta i gdje god kročim u to zadirem.Moje je skromno mišljenje da ako zaista želite nadmudriti mudrovanje onda nadjite model po kojem se ono neče moči afirmirati.Nema linearnosti od jučer ka sutra i ostaje samo ovo sada.Nema skladišta prošlosti i um ostaje bez goriva.Bicikl staje...........model?hmmmmmm!

Toliko za ove BMP ostalo prepustam cenzuri.....kao i uvjek.