Kiša je lila ko iz kabla, kada sam uletio u redakciju da napišem ono o čemu smo pričali Kalika i ja. Na ulazu dočeka me sekretarica sva zajapurena u licu.
- Aha, sada mi je jasno.
- Šta Svjetlana? - zastadoh zbunjen.
- Jasno mi je što te nam već par dana u redakciji.
- Ne razumijem.
- Pa da sam ja muško a da me traži onakva riba, ne bi ni mene bilo.
- Kakva sada riba, majke ti.
- Ona tamo.. šta li je već.. indijka, meleskinja.. šta već.
Kroz mozak mi prostruji... nije valjda Ona tu.
Spustih torbu sa lap topom na stolicu i uđoh u svoju kancelariju. Ona je šetala i razgledala slike i dijelove članaka po zidovima.
- Ohoho.. čemu mogu da zahvalim na ovom posjetu. - upitah je.
- Ničemu posebnom. Došla sam da provedem sada ja sa tobom par dana, kao i ti samnom. I da upoznam tvoje prijatelje, ljude sa kojima radiš, roditelje...
- Hahahaha.. čak i njih?!?! Da ti nećeš da se udaš za mene, kada hoćeš i njih da upoznaš?
- Ništa nije nemoguće u svijetu koji si stvorio.
- Misliš svijetu koji SMO stvorili?
- Ne, ne, ne. Svijetu koji SI stvorio. Molim te, ne prebacuj odgovornost na druge. Ovo je tvoj svijet. Njih svijet me ne zanima. Samo tvoj.
- Hm.. zbinjuješ me. Kako moj svijet?
- Nije ti jasno kako tvoj svijet!!! - podlo se nasmijala. - Svijet koji živiš JivanMukto je tvoj svijet, ne njihov. Tvoj i njihov svijet se dodiruju samo u trenutku kada ste u odnosu. Koji je SADA i OVDJE. Inače svako od vas živi svoj svijet.
- U smislu?
- Šta smislu Mukto? Hoćeš da kažeš da ne razumijš što govorim?
- Da. Na ovoj planeti postoji 7 milijardi ljudi i svi znamo da živimo na planeti koja se zove zemlja, koja je treća planeta od sunca i svi znamo što je što.
- O da. Znate. Ne poričem. Kako znaš da živiš na Zemlji?
- Osjetim, vidim, percepiram..
- .. slušaš što ti kažu, dodiruješ zemlju..
- Da.
- I to ti je referenca tvoje stvarnosti i stvarnosti drugih ljudi?
- Da. Prilično je stvarna.
Prišla mi je, zagrlila me i poljubila. Nisam odmah primjetio da se igrila sa Svjetlanom koja je stajala na vratima.
- Da dragi. Želim da me upoznaš sa svojim kolegama i gradom u kojem živiš.
Zbunih se na trenutak dok i ja nisam ugledao Svjetlanu kako otvorenih usta stoji na vratima.
- Naravno. - promrljah. - Svjetlana, molim te preusmjeri pozive na moj mobilni, ako ti nije problem.
- Da naravno. Kalika, drago mi je da smo se upoznale. A još draže da vidim ženu koja je i njega okrenula oko malog prsta. - nasmijale su se obje, onako ženski, što god to značilo. (Iskreno, nemam pojma što to znači, samo sam čuo to da žene jedna drugoj govore.)
Izišli smo iz redakcije i spustili se niz stepenice do Gospodske (ulica u Banjaluci - primjedba novinara). Prošetali smo po šetalištu nekoliko puta gore dole, dok joj nije dosadilo. I zaputili se u obližnji restoran na večeru. Nakon večere, zatražila je da je odvedem u neki od klubova.
- Znaš puno se priča o tim Banjalučkim klubovima kod nas. Baš me zanima da upoznam koji.
Hm. Što li joj se mota poglavi. Čuj ona da upozna neki klub. Ovo nije dobro, nikako. U što li će sada da me uvali.
Spustili smo se u neki noćni klub koji mi je prvi naletio i kojeg sam se sjetio. No i za oprostiti mi je. Već godinama ne izlazim u klubove.
Muzika mi je parala uši, bas me je zaglušio već nakon par sekundi boravka. No, na njenom licu vidjeh kako se smješka. Taman kada sam htio da se zavučem u neki kut iz kojeg mogu vidjeti sve a da mene niko ne vidi, ona me povuče na sredinu kluba.
Naravno, moja želja za tajnovitošću momentalno je nestala. Naletih na gazdu kluba, pa još par poznanika i njihovih napirlitanih pudlica. I taman kada sam htio da se onako fino i glatko izvučem od poziva da im se pridružimo, ona me zeznu.
Mrzovoljno prihvatih ponudu za društvom, dok sam posmatrao njihove oči kako ju mjerkaju od glave do pete. One napirlitane pudlice su vec zadigle repove i podigle noseve ljutito se nabijajući još više uz svoje partnere. Stali smo za stol i naručili piće, kada je ona počela polako da se giba uz ritam muzike. Postepeno je taj ritam pretvarao se u igru oko mene, kao da sam šipka u striptiz baru, pa ono rekoh sebi ajd da prihvatim to bacanje nogu i ruku kroz vazduh. No, taman kada sam se rasplesao, ona se odmaknu od mene i uhvati nekog od muškaraca za stolom i krenu sa njim da pleše.
Osjetih se ko budala. Onako bacajući ruke i noge sam sa sobom.
Nakon par trenutaka dovuče još jednog mužijaka, pa još jednog, pa još jednog. I dok si trepnuo okom svi muškarci za stolom su plesali oko nje. Njihove pudlice su stajale ko omađijane širom otvorenih usta. A ona je plesala zavodnički ples sa njima.
Ako zanemarimo to što sam se osjećao preveslanim, mogu samo reći da je bila boginja. Naravno, ona jeste boginja, ali mislio sam u onom našem starom ljudskom terminu.. hm.. znate na što mislim! Barem se nadam da znate.
Posmatrao sam žene od tih muškaraca i posmatrao sebe. Kada sam uspio da sagledam svoju glupost od posesivnosti koja se pojavila mogao sam mnogo jasnije da sagledam situaciju. I nimalo mi se nije svidjala. Znao sam da se ovo neće na dobro završiti, a znao sam da se ona igra i da mi nešto želi pokazati. Zato sam obratio pažnju, mnogo bolje nego do tada.
Zagledao sam se njene oči i tamo vidio čistu nevinost koja se igra. Pogledao sam u oči muškaraca i tamo nevinosti nije bilo. U njima je bila strast, požuda, želja, tupost. Okrenuo sam se prema njihovim pudlicama i u njihovim očima vidio zavist, ljutnju, mržnju.
Stresao sam se.
Svi su imali svoj film. Ona je igrala ulogu koju je igrala, oni su bili igrani. Njih nije ni bilo, oni su bili ono što je ona htjela. Sem dijelova ličnosti nisam u njima mogao vidjeti ništa od njih samih. Njih prosto nije ni bilo. Bože, pomislih, što se zbiva?
Vraćale su mi se misli u prošlost i posmatrao sam svoj život u kojem sam isto tako živio, tako se ponašao, to bio. Postalo mi je jasno da ja nisam živio, da je sve što je ličilo na život bila projekcija života, ne ono što je on bio.
U magnovanju pogledah ponovo u nju. Oči su joj bile užarene. Kristalno plave i prodorne, dok je tijelo i dalje radilo što je radilo, one su otkrivale njenu svijest koja je bila postojana kao megalit.
Namignula mi je i nasmiješila se.
U glavi mi odzvoni: "Prepusti se."
Nisam znao što je mislila pod tim da se prepustim, ali to sam učinio. Plesao sam laganim pokretima i budno posmatrao sve što se zbiva. Polako sam se uhodavao i primjetio kako i one ženske plešu oko mene. Nije mi bilo jasno kako to odjednom, kada mi sinu kroz glavu, da je to njeno maslo. Potražih je pogledom i vidjeh kako grli jednog po jednog muškarca ali i dalje ne skidajući pogled sa mene. Pogled koji mi je govorio da je vrijeme za pravu igru.
Nakon nekog vremena, izgubio sam se u pokretima i ovo što vam sada pokušavam da napišem jeste samo moje sjećanje uz njenu pomoć.

Sve oko nas je počelo da liči na pripremu za orgije. Ogromna količina seksualnosti mogla se dodirivati rukama, omirisati, okusiti. I dok sam bio zaveden igrom Kali, primjetio sam kako se ritam muzike promjenio i negdje u daljini sam čuo neke nove ritmove izmiksane sa indijskim kirtanima. A nju kako igra staru igru zavodjenja kao Devadasi (udana za boga, bozanstvo - u prevodu) stari indijski tradicionalni ples u hramovima, naravno malo prilagođen. Uh, baš i ne malo, dosta prilagođen mjestu gdje smo nas dvoje bili.
No, on je radio svoje. Budio strahovitu energiju u ljudima oko nje.
Naravno, ni ja nisam ostao pošteđen, iako je, kako mi je rekla, dopustila mi da imam dio svesti da mogu kasnije da s njom pričam o tome i da nešto naučim.
Žene oko mene su podivljale. Sve su počele da ju imitiraju u igri zavođenja. Uhvatio sam se kako igram sa tri žene.. ili bolje rečeno kako one igraju oko mene, dok sam izvodio ko zna kakve pokrete rukama i tijelom. Naboj je bio ogroman.
Ona je svaki čas mjenjala partnere oko kojih je plesala dok su oni ostali ljubomorno posmatrali i čekali da postanu dio njene pažnje. Kada god sam obratio pažnju na nju ove žene oko mene su žustrije zaigrale, kao da žele da privuku moju pažnju na njih.
Shvatio sam.. Shakti se igra. Shakti želi pažnju Shive, a i Shiva želi pažnju Shakti. Vječna igra njih dvoga, vječna igra zavođenja, igra koja stvara ovaj svijet.
Igra se pretvarala u razuzdani svijet udova koji su letjeli zrakom popračeni slatkim uzdasima, dok nije prerasla u divlju, plesom iskazanu seksualnost kojoj više ništa nije stajalo na putu da se ispolji.
Pratio sam polusvjestan taj ritam sve više se dodirujući sa ženama oko sebe, sve dok nisam primjetio da se skoro sa svakom oko sebe nalazim povremeno u zagrljaju hvatajući ih za njihove obline.
U jednom momentu iz dna kičme mi je kao struja proletio nekakav udar koji je završio u mojoj glavi i kao da mi je raščistio mozak, moj um. Iznenada bio sam potpuno svestan svega oko sebe kao i svake svoje najmanje misli, emocije, osjećaja. I sve to je nekako bilo cjelovito. Nije više bilo sukoba između pokreta, misli i emocije. Sve se slilo u jedno. U mene. U jedno Ja. I samo Ja.

Igra u klubi nije jenjavala, ali sam ja bio trezan, svjež i budan. Okrenuo sam se ka njoj i vidio kako je njen pogled fiksiran u moje oči. I tamo sam bio ja. To nije bila ona. Ja sam sam sebe gledao iza tih očiju, iz tog tijela. Sam. I samo Ja.
Okrenuo sam se ka ženama oko sebe i svakoj se zagledao u oči, i svugdje sam vidio samo sebe.
Kroz misao mi proleti da možda ne sanjam. Da ovo nije neki muški san u kojem se on budi i shvati da je cijelog života jurio sam sebe u ženskim tijelima. Ili možda kakva noćna mora u kojoj trebam da shvatim da nikog sem mene nema. Da su sve uloge koje igram samo moje uloge sa samim sobom.
Osjetih ruku na ramenu. Okrenuo sam se i zagledao se u nju. Poljubila me i prošaptala "Dobrodošao". Odmaknula se korak od mene i didirnula mi čelo.
Iz dna kičme proleti još jača struja, parališući me. Trgajući svaki komad mog tijela. Strahovita bol mi propara svest ali se ne zadrža. Kao i prethodna, mnogo slabija, i ova je završila u glavi. Bljesnulo mi je pred očima, sve je postalo sjajno bijelo, ili bolje reči bolno bijelo od siline svjetla. Kada se smirilo nakon par sekundi... hm.. to nisam bio ja.. nisam bio onaj ja koji sam svaki dan. To je bio neko koje me je prevazilazio u svim aspektima, a opet znao sam da sam to ja. Znao sam da svakodnevni ja, nisam ja. I da sam ovo sada Ja.
- Da Mukto.. da.. Daj mi se... - prošaptala je na uho.
Zagrlio sam je i prepustio se isprepletenim udovima ne osjećajući više gdje počinje ona a gdje završavam ja, ili gdje počinjem ja a završava ona. Iako bi najpreciznije bilo reći da nisam znao gdje Ja počinjem u njenom tijelu, a gdje u svom.
Upleo sam se u ekstatičnu igru sa njom i zahvaljujući dobrim poznanstvima i kamerama u klubu kasnije sam vidio da je sve ličilo da žustro vođenje ljubavi dva tijela kroz dodir, dah, odjeću..
Ne znam koliko je to trajalo, jer sam izgubio osjećaj za prostor i vrijeme.
Ali sam se osvestio na podu. Udaran od nekoliko para nogu.
Nekako sam uspio da se oslobodim i ustanem i zastao pod prizorom koji se odigravao. U jednom uglu isprepletena tijela, u drugom ljudi kao napola drogirani u trećem svi se tuku. I onda opet osjetih udarac u glavu koji me zamalo sruši.
No, proveo sam 20 godina po salama za trening trenirajući druge i sam trenirajući borilačke vještine. Tako da sam se brzo snašao. U par kratkih pokreta oslobodio sam se par tijela koja su me pritiskala i pogledom tražio nju. Oko nje se nekoliko žena čupalo za kosu, dok je ona stajala sa strane i smješkala se. Uspio sam se progurati do nje i uhvatiti je za ruku.
Izvukao sam je van na ulicu i brzo smo se odmakli od ulaza kluba.

Pozvao sam taksi i uputili se ka meni.
Čutao sam i samo ju posmatrao. Smješkala mi se kao zaljubljena tineđerka. Nasmijao sam se i sam.
Dok sam kuhao kafu ona se presvukla u neku moju košulju i istuširala se. Sjela je na pod kraj niskog stolića i gledala me.
Mene je i dalje oblivala neka čudna energija i svest koja je bila budna. Sjeo sam kraj nje.
- Što je ono bilo?
- Ništa. Sve je OK. Zar ne? - reče dok je uzimala alkohol i sapirala mi male rane kraj usne. Nisam skidao pogled sa nje dok nije nastavila da priča.
- Vidio si što se zbiva kada ljudi dobiju više energije. Ona pojača u njima ono najjače. I u zavisnosti od toga što je to, oni budu to.
- Pojasni.
- Oni postaju mehanizam, dio ličnosti na kojem su najjače blokirani. Ako je to seksualnost, oni postaju seksualnost. Ako je to moć i nadmoć onda oni postaju to. Ako je to nesigurnost oni su nesigurnost. Razmiješ?
- Baš i ne u potpunosti. Jasno mi je što govoriš, ali kakve ja imam veze sa tim? Što je bilo samnom?
- Hahahaha... da.. što li je bilo sa tobom? I ti si krenuo kao i oni. Prvo si se osjećao nesigurnim, pa se onda pojačala tvoja seksualnost, pa je sa njom išla i moć. Nakon toga si se počeo gubiti u tome. I tada je prevagnula energija koja se probudila u tebi. Znala sam da trebaš neki šok. Nadala sam se da će seksualnost da odradi svoj dio. Kao što je i bilo. Tada je sva energija iz tih centara se usmerila ka gore i bljesnula ti u glavu. Tako si se osvestio. Postao svjestan sebe. Imao si trenutno probuđenje Agje. I kada si me pogledao vidjela sam da svugdje vidiš samo sebe. I kada sam te dodirnula po čelu samo sam probudila i ostatak energije. Koji te je dodatno razbudio ali u isto vrijeme morao si isprazniti mehaničnost do kraja, zato si upao u lagan gubitak svesti.
- Kako sam se našao na podu?
- Hm.. ko što rekoh morao si isprazniti dijelove mehaničnosti. Prvo je krenulo sa seksualnošću, no nju si odradio samnom. Fokusirala sam te na sebe i plesom i dodirom se ona smirila. No, tada je prišao neki lik i krenuo da me hvata i u tebi se probudio onaj muški kvalitet da zaštitiš ženku sa kojom si. Hahahahah.. No, taj je imao kolege kraj sebe, tako da su mu se i oni pridružili. No, kada si se ponovo povratio, dok si bio na podu, veoma brzo si se snašao. I ostalo ti je poznato.
- Uh. Burna noć. Ali kako ne gubim svijest? Kako sam i sada budan?
- Bićeš par dana. To što ti se desilo je strahovit uvid u ono što jesi, u početku i onda sam ti dala Shaktipat. Tako da se pojačalo. I sada znaš ko jesi. I što jesi. Zato si sada tako trezven, jasan sebi, sve ti je jasno i svugdje gdje pogledaš vidiš obljesak sebe. To je ono što bi japanci nazvali Satori. Trenutno probuđenje. Ne traje dugo, par sati, dana.. ali sada znaš što je bit. Znaš kamo si se zaputio.

Zagrlio sam je i srknuo kafu.