Kad smo je dobili bila je tek malo, malo mršavo i preplašeno biće.

Ubrzo je postala prelijepa velika maza, osvojila je svaki centimetar kuće, dvorište je bio njezin raj, voćnjak staza za zagrijavanje, a cijelo polje svakodnevna šetnica.

I kako to već ide u životu Zeda se zaljubila, zaokružila se i znali smo da će biti veselje jer stiže prinova.

Na žalost porođaj je bio jako težak, niti jedna beba nije preživjela, a Zeda se ugasila idući dan.

Ostalo je sjećanje i tuga i tek malena humka pokraj marelice, da ima i malo hladovine kad sunce ovog i svih idućih ljeta nemilosrdno zapeče.

Hvala Zeda za godine provedene s nama, hvala za ljubav koju si nemilosrdno davala. Kuća i dvorište su bez tebe prazni i gluhi.