BIOGRAFSKI I KARMIČKI RAD KAO SUVREMENI PUT SAMOSPOZNAJE

Zamoljena sam da opišem razliku između biografskog i karmičkog rada, u čijim se osnovama nalazi duhovna znanost, i nekih drugih, danas vrlo popularnih metoda rada na sebi. Ja se ovom prilikom ne bi upuštala u analizu duhovnih pravaca, već bi stvari postavila ovako. S obzirom na današnju svijest, postoji i odgovarajući put duhovnog školovanja. Pri tom ne smijemo zanemariti činjenicu da se današnja svijest oslanja na mišljenje i analitičke, razumsko-prosudbene sposobnosti. Želimo li ojačati svoju svijest i svoj duševni život, moramo se oslanjati na ono što stoji u osnovama suvremene svijesti, a to su sposobnost mišljenja i samostalnog prosuđivanja, kao najveći plodovi suvremene civilizacije, usko vezani uz individualitet- duhovnu jezgru čovjekova bića ili čovjekovo Ja.  

Dakle, pri sagledavanju svog života i svog odnosa naspram socijalnog okruženja, neophodno je u današnje vrijeme koristiti suvremene analitičko-prosudbene sposobnosti, pri čemu dolazi do osnaženja individualnog Ja i jačanja duševnog života. To je osnovni uvjet razvoja svijesti u današnje vrijeme. U protivnom, nema ni razvoja svijesti.

Kad govorimo o razvoju ljudske svijesti, moramo uzeti u obzir da se ona kroz povijest stalno razvijala, te da je u svakoj kulturnoj epohi postojalo i određeno duhovno školovanje za njen razvoj. Drugim riječima, svaka je kulturna epoha imala specifičan zadatak usko vezan uz razvoj svijesti. Tako znamo, da se razumsko mišljenje razvilo tek u Starogrčkoj kulturi, te da su stari Grci bili prvi u povijesti čovječanstva koji su imali povjerenje u svoje mišljenje, na temelju kojeg se razvila i filozofija. Aristotel je zasnovao logiku mišljenja i umjetnost prosuđivanja, čime je postavio temelje duhovnoj znanosti, na kojoj je utemeljen i antropozofski rad na sebi u težnji samospoznaji.

Danas posjedujemo budnu dnevnu svijest, kao suvremenu civilizacijsku svijest, koju treba dalje razvijati koristeći se metodama koje odgovaraju današnjem stupnju svijesti. Ovo ujedno podrazumijeva, da za njen razvoj nisu odgovarajuće duhovne tehnike koje su se primjenjivale u ranijim kulturnim epohama. Odgovarajuće je samo ono što stoji u osnovama današnje svijesti, a to su razumsko mišljenje i samostalno prosuđivanje. S ovim sposobnostima možemo promatrati svoj život, možemo ga analizirati, mijenjati, usklađivati sebe sa socijalnom okolinom i slično. Uplitanje bilo kakvih vanjskih autoriteta u našu sudbinu, predstavlja duhovno nelegalne radnje, pri čemu ne dolazi do razvoja svijesti. U ovakve radnje spadaju raznorazne, danas vrlo popularne tehnike liječenja u stanjima umanjene svjesnosti, kao što su „regresoterapija“, „mentalno programiranje“ i slično. Sama činjenica, da se u radu ne koristimo jasnim sagledavanjem tekuće problematike, upućuje na neispravan put pri kojem ne dolazi do razvoja svijesti. Iako u „mentalnom programiranju“ donekle sagledavamo osobnu problematiku, pri tom nema stvarnog sagledavanja „dvojnika“ s iluzornim obrascima mišljenja, osjećanja i htijenja, pa kod „reprogramiranja“, koje se odvija na theta nivou svijesti, može doći do oštećenja karme.

Važno je naglasiti, da se „ispravljanje“ nepoželjnih „programa“ ne smije događati na nižim razinama svijesti, već u konkretnim situacijama u stvarnom životu. Problematiku treba dubinski i sveobuhvatno sagledati, pri tom dobro razmisliti i donijeti jasnu strategiju ponašanja u svakodnevnom životu. Ako se donesena strategija u praksi pokaže neispravnom, treba je mijenjati. Sve ono što proizvoljno mijenjamo na nižim razinama svijesti, kao u „mentalnom programiranju“, duboko se usađuje u podsvijest, pa ako smo „reprogramiranjem“ u nečemu pogriješili, to će  automatski i podsvjesno dalje djelovati na našu daljnju sudbinu i uzrokovati njeno oštećenje. Trebamo biti svjesni činjenice, da je pri ovakvom radu, zbog nedovoljnog sagledavanja „dvojnika“, prisutna velika mogućnost donošenja subjektivnih zaključaka i krivog „reprogramiranja“.

Nadalje, ljudska svijest se kroz povijest čovječanstva postupno razvijala, iz jedne mračne i nejasne svijesti, koju imamo danas dok smo u komi, transu ili u medijumskim stanjima, preko svijesti koju danas imamo u spavanju bez snova, te svijesti koju danas imamo u vrijeme snova i pri dnevnom sanjarenju. Budna dnevna svijest, koju danas posjedujemo na fizičkoj razini, treba u budućnosti postati još budnijom, a kretat će se prema jednoj budnoj imaginativnoj svijesti, još budnijom inspirativnoj svijesti i vrlo budnoj intuitivnoj ili takozvanoj „duhovnoj svijesti“.[1]

Dok prva tri navedena stanja svijesti, koja smo u razvoju već ostavili za sobom, Steiner pripisuje današnjim mineralima, biljkama i životinjama, tek budna dnevna svijest suvremenog čovječanstva predstavlja ljudsku svijest. Buduća dva stupnja svijesti, Steiner naziva „budnim promatranjem duhovnim očima“ i „budnim slušanjem stvaralačke riječi“, upućujući na buduću vidovitost. Prva se odvija na imaginativnoj, a druga na inspirativnoj razini. Stjecanjem najvišeg stupnja svijesti- intuitivne ili takozvane „duhovne svijesti“, stječemo univerzalno znanje ili „mudrost“, također i mogućnost svjesnog suživota i suradnje s duhovnim bićima u vođenju evolucije svijeta. Ovom sviješću se mogu promatrati, ne samo zbivanja koja se odigravaju na Zemlji, već i sva kozmička zbivanja.

Daljnjim razvojem današnje svijesti, počet ćemo se ponovno uzdizati u duhovno-nadčulne svjetove, od kojih smo se ranije nužno odvojili, najprije u imaginativni svijet, zatim inspirativni, i na kraju u intuitivni svijet. Dok smo u ovim svjetovima ranije živjeli instinktivno i posjedovali instinktivnu vidovitost, s daljnjim razvojem današnjih misaonih, analitičko-prosudbenih sposobnosti suvremene svijesti, moći ćemo ove svjetove potpuno osvijestiti i surađivati s duhovnim bićima u vođenju daljnje evolucije. Ovo će biti moguće samo uz korištenje suvremenih misaono-prosudbenih sposobnosti.

 S obzirom da su buduća stanja svijesti usko vezana uz razvoj mišljenja, upravo će ono biti ključno u daljnjem razvoju svijesti. Najprije ćemo razviti imaginativno mišljenje, zatim inspirativno i na kraju i  intuitivno mišljenje. Naime,  Steiner govori o nužnosti transformacije današnjeg mišljenja, koje se uglavnom odvija u beživotnim apstraktnim predodžbama, pa ga naziva i „mrtvim mišljenjem“. Na duhovno-znanstvenom putu školovanja, ovo mišljenje će postupno oživljavati i postati „živo mišljenje“ kojeg Steiner naziva i „kreativnim mišljenjem“. Budući da se pri ovakvom mišljenju koristimo osnaženim osjećajnim životom, Steiner ga naziva i „osjećajnim mišljenjem“. Radi se o jednom „eterskom mišljenju“ pa ga naziva i „eterskim mišljenjem“. Ovakvim mišljenjem spoznajno prodiremo u nadčulni svijet i postižemo suvremenu vidovitost, stoga ga Steiner naziva i „vidovitim mišljenjem“. Mišljenje će na imaginativnoj razini postati vidovito i postupno se razvijati iz imaginativnog u inspirativno mišljenje, da bi na kraju u svijetu čiste intuicije postalo „intuitivno mišljenje“, pri čemu ćemo dosegnuti najviši stupanj svijesti koje čovječanstvo uopće može doseći.  

I suvremena znanost razlikuje stupnjeve svijesti vezujući ih uz frekvencije moždanih valova. Prema suvremenoj znanosti, svijest se kreće od delta stanja svijesti (0-4 Hz), preko theta (4-7 Hz), Alfe (7-12 Hz) i beta stanja svijesti (12-26 Hz).  Dok trans i koma pripadaju delta frekvencijama, pri nultoj frekvenciji nastupa moždana smrt. Theta frekvencijama pripadaju repetitivne i monotone radnje, pri kojima je isključen mozak, kao i svijest hipnotičkog stanja, te stanje svijesti pri „mentalnom programiranju“. Alfa frekvencije odgovaraju jednom opuštenom stanju svijesti koju imamo pri buđenju, uspavljivanju i dnevnom sanjarenju. Beta ferkvencije odgovaraju današnjoj budnoj dnevnoj svijesti s mentalno-kognitivnim aktivnostima povećane pažnje i fokusiranosti na obrađivanje informacija, analiziranje, prosuđivanje i donošenje odluka. Suvremenom tehnologijom, kojoj pripadaju elektrokortikografi i magnetoencefalografi, otkrivena su i vrlo tajanstvena, gamma stanja svijesti, koja se kreću u rasponu između 12-100 Hz. Prema opisima znanstvenika, radi se o vrlo visokoj svijesti istodobnog obrađivanja velikih količina informacija iz različitih moždanih područja. Dakle, suvremena znanstvena istraživanja poklapaju se s duhovno-znanstvenim istraživanjima, čak i što se tiče budućih stanja svijesti. S obzirom da se radi o svijesti oslobođene osjetilnosti, ne začuđuje tolika tajanstvenost viših stupnjeva svijesti.

Svijest koju Steiner naziva „duhovnom sviješću“, je vrlo budna svijest. To je svijest univerzalnog kozmičkog znanja kojim stječemo takozvanu „mudrost“. Kao najviši stupanj svijesti, ona obuhvaća sve stupnjeve svijesti koje smo tijekom evolucije stjecali, i s njome je moguće promatrati, sva zbivanja koja se odigravaju na Zemlji i u kozmosu. (Prikaz 1)

 

Prikaz 1: PRIKAZ STUPNJEVA SVIJESTI

 

Mračna i nejasna svijest univerzalnog znanja Svijest u komi transu i  medijumstvu SVIJEST MINERALA	Delta 0-4 Hz   Theta 4-7 Hz Alfa 7-12 Hz	SVIJET INTUICIJE	Gamma 26-100 Hz	INTUITIVNA ILI DUHOVNA SVIJEST Vrlo budna svijest   Intuitivno mišljenje Najviši stupanj svijesti kojom se mogu promatrati sva kozmička zbivanja Usvajanje univerzalnog znanja (mudrosti) Svjestan suživot i suradnja s duhovnim bićima u vođenju evolucije svijeta
Nešto jasnija svijest od prethodne, ali još uvijek nejasna Svijest u spavanju bez snova Svijet hipnotičkog stanja i mentalnog programiranja Svijest repetitivnih radnji i monotonih poslova (kad je isključen mozak)   SVIJEST BILJAKA	SVIJET INSPIRACIJE	INSPIRATIVNA SVIJEST Svijest budnija od prethodne Budno slušanje „stvaralačke riječi“ Inspirativno mišljenje
Slikovita snena svijest Svijest u snovima Svijest opuštenog stanja pri buđenju, uspavljivanju i dnevnom sanjarenju   SVIJEST ŽIVOTINJA	SVIJET IMAGINACIJE	IMAGINATIVNA SVIJEST Vrlo budna svijest Budno promatranje „duhovnim očima“ Imaginativno mišljenje Vrlo visoka svijest istodobnog obrađivanja velikih količina informacija iz različitih moždanih područja
Beta (12-26 Hz) FIZIČKO-OSJETILNI SVIJET LJUDSKA SVIJEST Budna dnevna svijest s mentalno-kognitivnim aktivnostima povećane pažnje i fokusiranosti na obrađivanje informacija, analiziranje, prosuđivanje i donošenje odluka

Iz gornjeg prikaza možemo vidjeti, da intuitivna ili „duhovna svijest“, kojom stječemo mudrost i surađujemo s duhovnim bićima u vođenju evolucije svijeta, u zrcalnoj slici odgovara jednoj mračnoj i nejasnoj svijesti, univerzalnog kozmičkog znanja, koju suvremena znanost naziva delta stanjem svijesti. Prema Steineru, to je svijest koju imamo u medijumstvu. Danas je u „New Age“ duhovnim krugovima opće prihvaćena činjenica, da se u „channelingu“, tj. medijumstvu, individualitet iz tijela potpuno povlači, te da u njega ulazi neki neinkarnirani duhovni entitet koji se koristi tim tijelom u ostvarivanju nekih svojih osobnih ciljeva. S obzirom da se u medijumstvu, prema Steineru, umrtvljuju svi stečeni stupnjevi svijesti, nismo u stanju prosuditi identitet kao ni namjere ovih neinkarniranih duhovnih bića koji se koriste našim tijelom. S obzirom na opće proširenu pojavu prikrivanja zlih namjera „odorom dobrote“, njihove namjere, bez korištenja suvremenih analitičko-prosudbenih sposobnosti, nismo u stanju procijeniti.  

Pokušajmo si predočiti dubinu ove tragedije, i osjetiti što se s nama u takvim stanjima uistinu zbiva. Iako se upravo ovakva stanja u „New age“ krugovima predstavljaju kao krajnji cilj duhovnog školovanja, ovdje se radi o jednoj vrlo tragičnoj osobnoj sudbini s nesagledivim posljedicama u budućim inkarnacijama. A tragedija je upravo u činjenici, da kad se prepuštamo medijumstvu ili stanjima transa, zamračujemo svoju svijest i spuštamo se na nivo svijesti minerala. Prepuštajući se djelovanju hipnoze, ili dok se bavimo „mentalnim programiranjem“, spuštamo svoju svijest na nivo biljne svijesti. Radeći na alfa nivoima svijesti, urušavamo svijest na životinjski nivo. Ukratko rećeno, sve akcije na nižim nivoima svijesti su duhovno nelegalne radnje pri kojima se urušava suvremena svijest. Želimo li se uistinu razvijati, moramo biti na oprezu i ne nasjedati suvremenim „duhovnjacima“ koji nas u „odori dobrote“ žele iskoristiti u potpuno egoistične svrhe, pa vrlo lako možemo izgubiti dragocjene tekovine koje smo milenijima mukotrpno stjecali.

Duhovno-znanstveno samoproamtranje zahtijeva veliku osviještenost na svim područjima života, budući da su u pitanju razvoj svijesti i budućnost čovječanstva. Tek zahvaljujući svim ovim informacijama možemo procijeniti koji duhovni put odgovara suvremenoj svijesti. Koristeći se neprimjerenim duhovnim tehnikama dolazi do urušavanja svijesti, što se događa u hipnotičkim stanjima, stanjima „mentalnog programiranja“, a naročito u „Channelingu“. U takvim stanjima svijesti, pri kojima nije prisutno naše budno Ja, s razumsko-prosudbenim sposobnostima, moguće su raznorazne manipulacije i gubitak onoga što trenutno već posjedujemo.  

Dakle, duhovno-znanstveni pristup samospoznaji uključuje jasno i beskompromisno sagledavanje sebe i svog odnosa naspram socijalnog okruženja s ciljem razvoja svijesti i socijalizacije. U biografskom radu sagledavamo svoj cjelokupni život, dok u karmičkom radu detaljno sagledavamo određenu problematičnu situaciju koja nas trenutno muči i sputava u razvoju. Otkrivanjem uzroka ovakvim poteškoćama možemo se uskladiti sa socijalnom okolinom i napraviti daljnji korak u svom životu. Aktivnim radom na sebi razvijamo kreativne sposobnosti za samostalno rješavanje kriznih životnih situacija i svjesnije upravljanje svojim životom. Ovakav rad naročito pomaže u traženju novog smisla života i životne orijentacije, naročito u životnim krizama, kojima pripadaju i bolesti, pružajući mogućnost izlječenja, također i težih bolesti. 

Za ispravno postavljanje naspram zahtjevnih životnih situacija, moramo razumjeti svoj život i vidjeti kako se on uklapa u arhetipski razvoj čovječanstva. Moramo razumjeti smisao svog postojanja i otkriti zadatke koje smo donijeli sa sobom u inkarnaciju. Kad izgubimo smisao života i ne znamo što nam je za činiti, upravo su životne krize te koje nam mogu pomoći u daljnjem razvoju, ali tek kad uvidimo što život od nas u tom trenutku zahtijeva. Sagledavanjem životnih kriza dolazimo do tog uvida koji je redovito vezan uz osobni razvoj.

Nadalje, sve što radimo na putu duhovno-znanstvene samospoznaje, u vezi je s osvještavanjem svog životnog položaja, svojih slabosti, mana i pogrešaka, ali i svojih nadarenosti, zadataka i budućih mogućnosti, što je redovito vezano uz socijalne odnose s ljudima iz okruženja. Osvještavanjem sveg toga, i unutarnjom preobrazbom onoga što nas sputava u razvoju, dolazi do socijalizacije i razvoja svijesti.

Dvije stvari je pri tom neophodno razumjeti. Za ovakvo sagledavanje života treba koristiti razumsko-prosudbene sposobnosti, vezane uz naš individualitet- naše Ja, kojim sagledavamo tamne aspekte svog sjenovitog bića, s jedne strane, ali i ono što pripada našem višem biću uz kojeg su vezane naše buduće razvojne mogućnosti. Kao pripadnici današnje civilizacije, postavljeni smo između svog „dvojnika“, kao jedne „quazi osobnosti“ ili „nižeg sebstva“, sa svim svojim nedostacima, slabostima, strastima, požudom i slično, kojem pripada i naše mišljenje, osjećanje i htijenje koje ne odgovara stvarnosti, i između jednog svijetlog dijela svoje osobnosti, kao jednog „boljeg čovjeka“ u nama, našeg „višeg  sebstva“ koji nas motivira na preobrazbu sebe i stjecanje novih sposobnosti. Ovom našem istinskom biću pripadaju svi naši ideali, životne vrijednosti i moralne ljudske težnje. Aktivnim sagledavanjem svog života, preobražavamo svog „dvojnika“ i uzdižemo se ka svom istinskom sebstvu, u čemu se sastoji i smisao rada na sebi. Ovo je vrlo zahtjevan rad - s briljantnim mogućnostima samospoznaje i osobnog razvoja. (Prikaz 2.)

Prikaz 2: Ja između višeg i nižeg sebstva

VIŠE SEBSTVO

Naše istinsko biće

Ideali, životne vrijednosti, ljudske težnje

JA

 

DVOJNIK

Niže sebstvo – Quazi osobnost

Nedostaci, slabosti, strasti, požude i sl.

Mišljenje, osjećanje i htijenje koje ne odgovara stvarnosti

    Ono što je specifično u ovom radu je to, da se naši nedostaci, slabosti, životne pogreške i slično, kao i sve negativno što smo stekli u životu s ljudima s kojima smo bili okruženi, na to se ne gleda kao na nešto negativno, čega bi se pod svaku cijenu trebali riješiti, već sve ono što pripada području „dvojnika“ predstavlja osnovu našeg daljnjeg razvoja koji se sastoji u njegovoj preobrazbi. Dakle, nije cilj riješiti se „dvojnika“, nego je cilj osvijestiti svoje slabosti, svoje negativnosti, osvijestiti sve ono što nosimo u svom „dvojniku“. Upravo tim osvještavanjem i prihvaćanjem osviještene stvarnosti, može doći do unutarnje preobrazbe. U tom procesu svjesne preobrazbe možemo steći neke nove sposobnosti koje ranije nismo posjedovali. Dakle, naše slabosti, naše učinjene pogreške u životu, ali i pogreške drugih ljudi iz okruženja, postaju temelj našem budućem razvoju.

Osvještavanjem „dvojnika“, osvještavamo i svoje iluzorne obrasce mišljenja, osjećanja i volje, dakle duševne članove koji ne odgovaraju stvarnosti, te kao takvi predstavljaju osnovu svim našim konfliktima. Konkretno, u nekom određenom konfliktu s nekim iz svoje okoline, uvijek ćemo ustanoviti da je konflikt nastao iz razloga, jer smo o nečemu imali krivo mišljenje, jer smo nešto osjećali što nije imalo veze sa stvarnošću i jer smo nešto činili što ustvari nismo željeli. Dakle, sve ono što pripada području automatizma, ne predstavlja naše stvarno biće, već jednu „quazi osobnost“, koju kad osvijestimo možemo i mijenjati. To je naše, i ničije drugo, i mi smo jedini koji to možemo mijenjati. I naravno, u mijenjanju dvojnika razvijamo sebe, jačamo svoje Ja i duševno osnažujemo. Ako ove radnje umjesto nas čini netko drugi, ili ako se određenim tehnikama rješavamo „dvojnika“, koji predstavlja osnovu našeg razvoja, gubimo mogućnost razvoja.

Svi duhovni pravci, koji „lažnu osobnost“ smatraju „psihološkom prljavštinom“ koje se treba riješiti, nisu za dobrobit čovjeka, jer se odbacivanjem toga odbacuju i svoje buduće razvojne mogućnosti. Jasno je da tu nema osobnog razvoja. Mi se možemo osjećati bolje, uglavnom se i osjećamo bolje, ali nema razvoja svijesti. To je činjenica. Nekim vanjskim tretmanima, poput hipnoze, bioenergetskog tretmana, tretmana „praktične magije“, poput „elementoterapije“, ili tretmanima koje sami poduzimamo, kao što je „mentalno programiranje“, i slično, bolesti se čak i možemo riješiti, međutim, s obzirom da je bolest nastala uslijed neke osobne problematike, zbog koje se zaustavio osobni razvoj, sudbina se može još više zakomplicirati, jer otklanjanjem bolesti nismo ispravili svoje iluzorno mišljenje, osjećanje i htijenje, koje je uzrokovalo bolest, i nije došlo do osobnog razvoja. Tek ispravljanjem ovih iluzija, nestaju i naši specifični problemi s određenim ljudima, koji su doveli do konfliktnih situacija ili bolesti, pa dolazi do osobnog razvoja.

Iako se bolest danas uglavnom gleda kao nešto negativno, čega se što prije treba riješiti, ispravno ćemo se naspram bolesti postaviti, vidimo li uzrok bolesti u neispravnom odnosu naspram sebe i socijalne okoline. Proces bolesti se uglavnom odvija na nesvjesnom nivou i u vezi je „dvojnikom“ koji uzrokuje neusklađenost s događanjima u okolini. Ono što nas čini asocijalnima i vodi bolesti, to su naši iluzorni obrasci mišljenja, osjećanja i htijenja. Tek njihovim objektivnim i iskrenim sagledavanjem, te usklađivanjem s objektivnom stvarnosti, dolazi do osobnog rasta i izlječenja bolesti, također i socijalizacije koja stoji u osnovama rada na sebi.   

Stoga je jasno, da je biografski rad, koji se provodi u antropozofskim klinikama, vrlo važan u procesu ozdravljenja. On ustvari predstavlja okosnicu ozdravljenja. Sve terapije, poput terapije medikamentima i raznovrsne umjetničke terapije, mogu jako puno pomoći, ali do stvarnog ozdravljenja će doći tek kad promijenimo svoj odnos naspram sebe i okoline koji su uzrokovali bolest. Na ovaj način možemo se riješiti i najrazornijih bolesti.

Sa stanovišta duhovne znanosti, nema neizlječivih bolesti. Ali je potrebna „samokritična konfrontacija sa samim sobom“ kako bi došlo do osobnog razvoja i socijalizacije koji stoje u osnovama zdravlja. Odstranjivanjem fizičkih posljedica bolesti, bez spoznaje njenih uzroka, bolest se ne liječi već potiskuje, pa zbog izostanka snage individualnog Ja, ona nastavlja razarati imunološki sustav.

Glavni uzrok nevolja je u nama, pa treba promijeniti sebe i svoj stav naspram svijeta. Dakako, ovo se postiže tek razumijevanjem sebe i svijeta, kao i strogom samodisciplinom, koji moraju stajati u osnovama suvremenog duhovnog razvoja. U protivnom, ne samo da postajemo sredstvom manipulacije nižih duhovnih bića, već ozbiljno dovodimo u pitanje i ljudsku evoluciju. Budući da se zbog eliminacije individualiteta zaustavlja duhovni razvoj, sudbina se komplicira, što u konačnici može rezultirati još težom bolešću i nezavidno teškom sudbinom. Kroz suvremeni duhovni rad na sebi, dolazi do razvoja svijesti i samoizliječenja, naravno, uz potpuno oslanjanje na sebe- svoje individualno Ja, bez kojeg nema duhovnog razvoja.

Još bih htjela razjasniti razliku između „regresoterapije“ i „karmičke dijagnostičke“, u odnosu na „karmički rad“ koji proizlazi iz duhovno-znanstvenih istraživanja. Ono što se popularno naziva „regresoterapija“, odvija se na podsvjesnim razinama svijesti, pri čemu dolazi do spontanog osvještavanja neke osobne problematike. Postoji terapeut koji vodi kroz ovaj proces, on postavlja pacijentu pitanja i kod pacijenta se spontano razvijaju slike nekih prošlih inkarnacija koje su u vezi s određenom problematikom. U koliko se ne radi o hipnozi, ovih smo događanja uglavnom svjesni, pa ih se nakon terapije možemo prisjetiti. Ovakvo osvještavanje može donekle pomoći u razumijevanju uzroka problema. Ukoliko je „regresoterapija“ rađena  pod hipnozom, terapeut je taj koji će pacijentu, po završetku procesa objasniti što se u  vrijeme hipnoze događalo. Naravno, da se ovakav rad temelji na ogromnom povjerenju, budući da sve ovisi o terapeutu.

Za razliku od ovakva rada, u „karmičkoj dijagnostici“ Lazareva, on je taj koji pronalazi i objašnjava uzroke naših problema, te ukazuje na ono što u životu treba kod sebe mijenjati, kako bi se riješili problema ili neke bolesti. Ovakav rad, ukoliko se pridržavamo uputa Lazareva, također može pomoći u svakodnevnom životu. Međutim, bavljenje ovakvom „karmičkom dijagnostikom“, prema samom Lazarevu, izuzetno je opasno, zbog nesvjesnog prebacivanja „programa“ pacijenata na terapeuta, kao i na njegovu obitelj, ako se u terapeutu nađu slični programi. Dakle, uvjet ovakvom radu je savršena čistoća, kako se ovakve stvari ne bi događale. Lazarev, koji je vrlo verziran u ovakvom radu, često je morao sebe i svoju obitelj „čistiti“ od ovakvih, prebačenih „programa“.

U „karmičkoj dijagnostici“, koja proizlazi iz duhovno-znanstvenih istraživanja, provedenih svojevremeno na „Emerson College“-u u Engleskoj, također postoji osoba koja vodi karmičku dijagnostiku. Međutim, ona prezentira način rada i proceduru sagledavanja problematike, i pitanjima podupire sagledavanje određenog, potpuno konkretnog slučaja, ali zaključke donosi isključivo osoba koja iznosi sudbinsku situaciju. Rad se uglavnom odvija u manjim grupama od 3-4 ljudi, s time da se ovdje ne radi o nikakvoj terapiji, već o duhovnom radu na sebi. Cilj je naučiti metode rada i steći samostalnost u sagledavanju tekuće životne problematike. Pri ovakvom radu razvijamo suvremene vidovite sposobnosti koje do sada još nismo posjedovali. Razvoj ovih sposobnosti predstavlja naš trenutni evolucijski zadatak. Kad ove sposobnosti razvijemo, one će omogućiti direktno sagledavanje uzroka problema u međuljudskim odnosima. U ovakvom radu nema nikakvih opasnosti „preseljenja programa“ na voditelja, kao u „karmičkoj dijagnostici“ Lazareva, s obzirom da karmu dijagnosticira njen nosilac, a ne posrednik. Ne zahtijeva se ni unutarnja čistoća, već se ona postupno stječe ozbiljnim vježbanjem karmičke dijagnostike i praktične primjene donesene strategije u svakodnevnom životu. S obzirom da se radi o jednom dugotrajnom procesu, unutarnja čistoća ne može biti uvjet ovakvom radu.

Postoji još jedna bitna razlika između ova dva načina rada, a to je, da Lazarev karmičke probleme, prema njegovim riječima, dijagnosticira u energetsko-informacijskoj strukturi bio-polja, dok se antropozofska dijagnostika karme odvija objektivnim sagledavanjem problematičnih  međuljudskih odnosa na fizičkoj razini, gdje se ona i ispravlja. Pri duhovno-znanstvenoj „karmičkoj dijagnostici“ zahtjeva se objektivno sagledavanje konkretnih životnih situacija kojih se možemo dobro prisjetiti. Također se promatraju i unutarnje reakcije na te događaje, koje su se odvile na nivou mišljenja, osjećanja i htijenja. Kao što je već rečeno, pri sagledavanju unutarnjih reakcija, otkrit ćemo iluzorne obrasce mišljenja, osjećanja i htijenja koji ne odgovaraju stvarnosti. Na taj način otkrivamo sjenovitu stranu svog duševnog bića, koja nije prilagođena stvarnosti i koju nemamo pod kontrolom svog Ja, što je u vezi s automatizmom „dvojnika“. „Dvojniku“ pripadaju sve naše automatske i nepromišljene reakcije, naše automatsko mišljenje i osjećanje. Radi se o prinudnim, podražajno-reakcijskim obrascima, takozvanih „uvjetovanih refleksa“, i nemojmo se zavaravati, većina naših reakcija je ovakve naravi. Vrlo je malo onoga što uistinu radimo iz svog Ja. Stoga je ovaj rad neophodan u današnje vrijeme, želimo li napredovati u razvoju. Upornim vježbanjem, razvijamo nove sposobnosti opažanja sudbinskog tkanja. U nama se postupno razvija osjetilo za percepciju sudbine (karme), koja nam prilazi iznutra, ali i izvana kroz ljude iz našeg okruženja s kojima smo karmički povezani. S vremenom postajemo kreativni u odnosu na vlastitu sudbinu s mogućnošću njenog izlječenja.

I na kraju bih htjela reći slijedeće. Danas postoji bezbroj mogućnosti rada na sebi. Za kojeg ćemo se odlučiti, ovisi isključivo o nama i našim težnjama. Ukoliko su naše težnje usklađene sa zahtjevima suvremenog doba, privući će nas ono što omogućuje potpunu samostalnost duhovnog rada. Ovakav rad je vrlo zahtjevan, ali plodovi mogu biti osobito bogati, jer razvijamo upravo ono što današnje vrijeme od nas zahtijeva. Razvijamo svoju svijest i potpuno nove sposobnosti, kao plodove samostalnog rada. Razvijemo li ovisnost o drugima, naročito po pitanju duhovnog razvoja, tada i pored toga što možemo imati neke zadovoljavajuće rezultate, ne koristimo svoj potpuni kapacitet koji nam stoji na raspolaganju, i riskiramo da postanemo sredstvom nečijih manipulacija. Drugim riječima, gubitkom svoje samostalnosti možemo potpuno izgubiti mogućnost stjecanja plodova života, što će znatno zakomplicirati našu buduću karmu. Stoga su, pri izboru duhovnog puta, neophodni izuzetan oprez i svjesno odlučivanje, uz stalno preispitivanje svojih odluka.

                                                                                       Katica Radonić, likovni i socijalni terapeut

[1] R. Steiner: „Die Theosophy des Rosenkreuzers“, GA 99, Verlag am Goetheanum