U okruzenju u kojem se nalazim, cesto nailazim na pitanje Majstora, a vema rijetko na pitanje Ucenika. Zanimljivo je slusati odgovore, misljenja. Odgovore na pitanja "Sto je to Majstor?", "Ko je to Majstor?", "Kakav on mora biti?", "Sto to mora raditi?", "Smije li naplacivati ono sto predaje i uci druge (malo pogresna rec "uci" jer Majstor ne uci)?" i mnoga slicna pitanja koja izazivaju u ljudima odgovore koje daju, a samim tim pokazuju svoj stepen razumevanja.
Pitanje je da li covjek koji prelazi u ulogu tragaoca, moze privuci Majstora kakvog bi zelio, a koji, najcesce, ne odgovara unutrasnjem stanju tog tragaoca? Glupo bi bilo reci da takav Majstor ne postoji, ili da nije dostupan.
Ispravnije bi bilo pitanje "Kakav je um ili cijeli sistem buduceg Ucenika, koji je u potrazi za Majstorom?".

Nailazio sam na ljude koji igraju ulogu Majstora, i cesto puta, ako ne i svaki dan, preispituju svoje motive, ciljeve, preispituju svoje stanje svesti, nacine na koje rade sa Ucenicima, provjeravaju Sebe na sve moguce i nemoguce nacine, ali nisam imao puno puta prilike naletiti na Tragaoca koji to isto radi. Sada bi neko mogao reci "Pa sta? Majstor mora da se preispituje i postavlja sebi ova pitanja, Ucenik ne mora." Nemam nista protiv tog odgovora ali nedvojbeno ukazuje na razumevanje "problema" koji ispitujemo i o kome pricamo. Samo mogu postaviti pitanje na takvu konstataciju: "Ko je dosao da uci, ko treba da Sebe spozna, ko je taj koji ne zna." Ucenik, zar ne? Onda bi prije bilo logicno da se ucenik zapita ta pitanja, vise puta nego Majstor. On je dosao kod Majstora, a ne obrnuto. Naravno, ovdje treba na trenutak "zaboraviti" da Majstor vise uci od Ucenika nego Ucenik od Majstora i da sam Majstor kao i ucenik ima priliku sa tim sto radi i na nacin na koji radi isto tako napreduje daljnom Stazom ka Cjelovitosti i Postojanju. I da samim tim sto sada ima ulogu Majstora nije prestao biti Ucenik, iako zna da Sustinski nema razlike izmedju Ucenika i njega. Da je to sve jedno Bice, koje uci od samog sebe, u razlicitim situacijama i tijela, samo sebe, sve u cilju ispoljavanja i upoznavanja samog Cuda Stvaranja i Postojanja.
Jasno nam je, a nadam s da nam je jasno, da misao i emocija konkretizuje dogadjaj ili situaciju, kao i obrnuto. Da ono sto je unutar nas izaziva ono sto je izvan nas, kao i obrnuto. Da smo mi ogledala Svesti, kao i drugi ljudi i situacije ogledala nase Svesti. Sa bilo koje razine da to sagledavamo.
Posto je to tako, uvidjanjem onog sto mi jesmo u nekom odredjenom trenutku, mozemo doci do zakljucka zasto je taj trenutak bas takav i zasto smo privukli bas takve ljude oko nas.

Takodjer posmatrajuci nase koncepte, nacine na koje se ispoljavamo i dozivljavamo svijet oko sebe kao i nase reakcije na vec postojece reakcije svijeta na unutrasnje stanje covjeka, mi uvidjamo kvalitet onog sto jesmo u cijelom dosadasnjem zivotu. Opet nije dovoljno uvidjeti, ali o tome nekom drugom prilikom ili neprilikom. Uvidjamo nasa ogranicenja, koja smo dobrovoljno prihvatili, iako su nam nametnuta, zasto ona postoje, kako djeluju i u kom skladu ili neskladu djeluju na Stvarnost oko nas. Stvarnost koju zivimo moze nam biti idealan motiv da istrazimo Stvarnost unutar nas, znajuci zakon vibracije. Koji uvijek i nedvojebeno govori da je stvarnost unutar nas, stvarnost oko nas.
Drugim recima tragaoc otkriva da je sve oko njega ogledalo u kojem se ogleda. Iako mislim, na onom sto sam do sada vidjao, da je malo tragalaca toga svesna te stoga mislim da nije zgorega cesto to ponavljati.

I svom tom promisljanju nailazi se na pitanje kako je oko nas toliko "laznih" ucitelja i "laznih" ucenja?
Vjerovatno smo se svi mi to zapitali. Nemalo o tome razmisljali i kontemplirali. Malo je nas koji smo skuzili zasto je to tako.
Ono sto je bitno da bi to covjek skuzio jeste hrabrost da sam sebe ispita, sam sebe razotkrije. Nije dovoljno samo se zadovoljavati naucenim postulatima i ponavljati kao papagaj ono nauceno i nenauceno, potrebno je zakoraciti u unutrasnjost i razotkriti pitanja koja nas muce. Svako pitanje ima odgovor. Svaki odgovor sadrzi upitano ili neupitano pitanje. Pitanje na koje moramo sami da nadjemo odgovor a odgovor sluzi isto kao i motiv jeste "Da li smo hrabri, suociti se sa onim sto nosimo ispod ove koze?"
Ako jesmo onda veoma brzo uvidjamo odgovor zasto je toliko "lazi" oko nas. Odgovor nas vjerovtno nece ostaviti na nogama. Prosto zato sto odgovor govori da smo mi sami lazni. Kako onda mozemo privuci nesto sto nije laz? Kako onda mozemo zahtjevati od nekoga da bude istinit i iskren pred nama kada nismo iskreni i istiniti sami sa sobom?

Znam, a verujem da znaju jos neki koji ovo citaju, koliko je tesko sebe vidjeti kao laz. Znam koliko noci i dana to suocavanje stoji. Znam da cemo u tom suocavanju proglasiti sve lazim, svakog vidjeti kao laznog, ali to je Put. Kada to oslabi unutar nas, dobijamo mogucnost da vidimo mnogo bolje nego prije, da znamo da bismo nasli Majstora koji nije lazan, koji je iskren, to trazi da sebe ogolimo pred sobom za pocetak, a kasnije pre drugima.
Nemalo puta sam sebe ogolio pre sobom, ali mi je neko vrijeme bilo tesko ogoliti sebe pred drugima. Prosto zato, sto sam uvijek dobijao "savjete i kritike" visoko razvijenih ljudi, koji NIKADA i ama bas NIKADA se nisu predamnom ogolili.
Shvatio sam da nije vazno sto neko misli i kako ce reagovati na to moje ogoljavanje, vec kako cu ja dalje da to posmatram i uvidjam. Skuzio sam da ne sme biti kompromisa prema sebi. Takozvani kompromis nas drzi u mraku, u tami samih sebe. Kada sam sebi rekao da vise nema kompromisa u vezi sebe, stvari su se pocele dogadjati same od sebe. Ti ljudi su otisli. Dublje sam shvatio svoje motive i potrebe i nacine nakoji sam ih ispoljavao. A znanje koje sam dobio s tim, bilo je da sam kreator. Da privlacim bas ono sto mi treba da bih naucio da bih se kretao Stazom. To razumevanje me je jos vise usmerilo ka Sebi. Suocavanju sa sobom.

Zasto ovo pricam?
Prosto zato sto uvijek nekom treba podrska za skok u sebe. Za one koji to znaju, ovo ce biti samo potvrda, samo ce izazvati osmjeh na licu. Za one koji ne znaju, ovo ce biti glupost. Za one izmedju, mozda snaga koja ce ih dalje pokrenuti. Koja ce im da ti motiva i hrabrosti da se upoznaju. Da se suoce sa sobom.

Sada, kakve sve ovo ima veze sa Laznim i Istinskim Majstorima, sa Laznim i Istinskim Ucenicima?
Pa puno.
Nema laznih Majstora, ali ima jako puno laznih Ucenika. Ucenik stvara Majstora, dok ovaj u povratku stvara Ucenika. To je odnos. I samo u tom odnosu postoji Ucenik i postoji Majstor. Majstor kada je sam nije Majstor. On je prvo Covjek, da ne kazem Bog. Ali ucenik je uvijek Ucenik. I kada je sam i kada je sa Majstorom. Ucenik je visok spiritualni napredak. Sam vrhunac prijemcivosti. Sama Sustina Majstora. On Majstora stvara. Stvara ga svojim htjenjem, voljom. Htjenjem da uci i da je spreman da se ogoli. Ako je ta spremnost istinska, autenticna, pojavice se ispred nas covjek koji moze da nam pomogne u ogoljavanju, upoznavanju, dalje od onoga sto nismo bili sposobni sami da ucinimo. To ne mora biti visoko probudjeno Bice, moze biti neko koje sekundu svesniji od nas, ko ima trunku vise volje od nas, ko vidi bolje stvarnost nas i sebe od nas samih. On je Majstor. On nije nadcovjek, on nije starac duge bijele brade. On je mozda biznismen, on je mozda otac ili majka. On moze biti bilo ko.
Kada mi krenemo Stazom Ucenka, sve oko nas je ucitelj. Ne verujte izrekama koje su krivo shvacene i prevedene. Ne postoji NIKO ko samo ceka na vas kako bi vas ucio. Ta laz nas okiva. Laz da kada je Ucenik spreman Majstor se pojavljuje. Laz je prosto zato sto nema nikog ko ceka da vi budete spremni da bi se pojavio ispred vas. A opet sa druge strane istina, jer cijelo ubogo Postojanje je Majstor. Koje se moze ispoljiti kroz bilo koga u datom trenutku. Jer kada ste vi spremni, stanje spremnosti provocira Ucenje. Provocira da ucite. Provokacije je toliko jaka da cijelo Postojanje odgovara tome. Sve tada za vas postaje Majstor. Ucitelj. Vi ste ga/to stvorili. Samo vi. Otuda potreba da bude iskreni prema sebi. Otuda ZAHTJEV da skupite hrabrosti i skocite u Ambis. Skok u taj famozni Ambis, vas razotkriva. Spremnost na smrt, da ludilo, na pogresku, na sve gluposti koje ste radili, koje radite i koje cete raditi, STVARA Majstora kraj vas. Koji moze biti u liku covjeka, ali i ne mora. U tom letu, vi ucite.
Saznanje iz toga jeste, da sve ti sam taj ambis, da ste vi sam taj Ucenik, da ste vi sam taj Majstor. Sve ste vi, i nema vam kraja. Niti je ikada bilo pocetka. Pocinjete da se prepoznajte u svakom odnosu, svakom covjeku, svakoj stvarcici. Zadobijate pravu Individualnost (nepodjeljenost), Cjelovitost.
Kada to shvatite, kada to ucinite, vi ste Majstor. Sami sebe ste trazili, sami kroz Sebe ucili, sami sebe razotkrili. Svi ostali .. ma koji svi ostali?.. sa tim znate da nema "svi ostali". Jer VI JESTE svi ostali.

Laz je ono sto vam neda da vidite Istinske Majstore. Laz je ono sto vam neda da probudite Istinskog Ucenika u vama. Laz je ono zbog cega nailazite na "laznjake" i zbog toga patite.

Pitanje je:
Da li ste i koliko ste spremni da "zrtvujete" za Istinu?
Je li vas zivot, prevelika cena?

A pitanje novca.. ???

Kojeg novca, ako ste spremni dati zivot za spoznaju sebe. Novac je najmanji problem.
Radio bih platio novcem sve to i jos vise od toga. Ali znam da je nemoguce.

Pozdravlja Vas
JivanMukta