prisutna je tendencija da se za svaki otklon od sreće, tj. ugode treba na neki način liječiti, što je jako pogrešno….
sa svih strana vrište reklame i upute kako biti sretan....pravi teror "sreće"...dosta više svih prisila...., pa i tih "sretnih"...
sreća je precijenjena...često utemeljena na lošim procjenama i krivim pretpostavkama navodi čovjeka na neviđene gluposti koje ga čine još nesretnijim..."bit ću sretan" počiva na mnogo ako, ali i kad...a jedini dom joj je sada...kad ljudi to shvate bit će im dragocjen svaki trenutak i neće život trošiti na očajavanje nad tricama i kučinama….
1. nijedno stanje nije trajno, a najmanje stanje lakokrile i eterične sreće….
2. ako ste tužni, to je u redu…normalni ste…
3. ako ste zabrinuti, probajte to ne biti 24h na dan, ali normalni ste….
4. ako ste ljuti zbog nečega ili na nekoga…normalni ste….
5. ako vam je uglavnom sve smiješno, čak i ako drugima nije…normalni ste…
6. ako vas neki ljudi iritiraju…normalni ste…
7. ako se sažaljevate, nastojte to ne raditi predugo…, ali, normalni ste…
8. ako ste melankolični…normalni ste…
9. ako ste vječni optimist…normalni ste…
10. ako ste uglavnom pesimist…i dalje ste normalni…
dakle, sve ljudske emocije žele biti izražene i sva duševna i psihička stanja teže biti priznata…
prestanimo liječiti i što treba i što ne treba liječiti…
tuge treba odtugovati, one se nikakvom tehnikom ne daju prebrisati…
gnjev treba izbaciti iz sebe, a ne potiskivati…no, najviše bi se trebali smijati, onako od srca, kadgod imamo priliku i osjetimo potrebu…
priznajte sve svoje osjećaje (barem sebi) , bit ćete manje opterećeni i sretniji…