Borivoj Bukva
--------------
ODA POBIJENIM SUPOVIMA /haibun/
--------------------------------
Daleko zaronjeni u proslost, jos uvijek eskaliramo najprimitivnijim barbarizmom! Ubijao je covjek nekad iz potrebe, ali ne na ovaj nacin perfidnog izivljavanja iz osvjete ili interesa pojedinaca ili grupa.
Organizirani zlocin traje i dalje, kraj je njegov zastrasiv i nesaglediv. Sad su u pitanju nemocna i neduzna zivotinjska bica a sutra bit ce ljudi. Od psa, macke, medvjeda, supa, dijeli nas samo korak do covjeka...
Covjek, gradjanin ove Hrvatske Drzave zivi ispod svakog ljudskog dostojanstva, kako to obicno biva, sirotinjo i Bogu si teska!
Danas, odlazeci sa protestnog skupa, prolazim pokraj prosjaka...
U sjeni ulice
napusten starac
i kora kruha.
U zamjenu za kruh, Ti ili Vi gospodo koji djelite otrov, samo Vam korak treba do sirotinje koja prosi i moli po trgovima i ulicama pobiruci po kontejnerima otpatke vasih izivljavanja... Do kada tako, i zasto tako? Tko vam daje pravo da cinite ta zlodjela!?...
Visoko iznad
Rapskog kamenjara
preljece Sup.
Kapi krvi i
ostavstina za buducnost
- ubijen Sup.
Rab i prica
o bjeloglavom Supu -
plavetnilo neba.
Ja osobno pitam Vas, gdje je tu i Crkva!?, cemu ona uci i sluzi?... Kazu, nekad davno a toga se sjecam i ja, bio sam slobodan ko ptica, bili smo djeca cvijeca, radosni i sretni. Skromno smo zivjeli, bez stresa, zurbe, vise se druzili, znali zapijevati i proveseliti...
Vrata domova nisu se zakljucavala, nije bilo sigurnosnih brava, nije bilo kradja, zivjelo se skromno... Bili smo svi zajedno i znalo se sto, tko i kako ciniti... Stranac ili gost dobro bi dosao, a domacin bi ga ugostio i napojio, osjecao se sigurnim i gostoprimivim...
Danas supove ni medvjede ne prihvacamo u svoju sredinu, a kamo li da bi ugostili stranca ili gosta kako to prilici...
Visoko gore
iznad rajske livade
proljece Soko.
U Rijeci, 24.12.2004.godine Borivoj Bukva
------------